ponedjeljak, 27. ožujka 2017.

Kad se budemo gledali oči u oči

Papa Franjo pred Presvetim:
„Ne kleči, ne skida pileol i nije u molitvenom stavu“

Papa Franjo sjedio je u kripti Milanske katedrale pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom: 
„Nije klečao, nije čak ni skinuo pileol (kapicu) i nije bio u molitvenom stavu“

(Milano) U okviru svojeg posjeta Milanu u subotu 25. ožujka i susreta sa svećenstvom Nadbiskupije u Milanskoj katedrali papa je Franjo jedno vrijeme proboravio pred Presvetim. „Nije kleknuo, nego je sjeo na lijep naslonjač, okružen drugim crkvenim velikodostojnicima koji stoje...“ Ovim riječima novinar Antonio Socci kritizirao je scenu koja je s različitih strana izazvala kritiku.

Tradicionalna stranica Messa in latino dodala je još nekoliko primjedbi. Njezin urednik kritizirao je držanje pape Franje pred Presvetim kako ova stranica to ovako žestoko nikada nije činila u četiri godine ovoga pontifikata.

  • „Papa ne posjećuje Presveto na glavnom oltaru (što bi bila dobra i prava prigoda javno posvjedočiti dostojanstveno klanjanje Bogu, vrhunac liturgije i bogoštovlja), nego u kripti, gotovo kao da je posrijedi privatna stvar koja se čini potajno i na brzinu.“
  • Nije čak bilo pripremljeno ni klecalo. To znači: katedralni ceremonijar dobio je uputu da ga uopće ne postavi. Papa ne će uporabiti klecalo i takvo nešto očito ne želi ni imati blizu.
  • Franjo pred Presvetim nije čak ni skinuo bijeli pileol. K tome, on se nekoć nazivao Soli Deo jer ga se skida samo pred Bogom u Oltarskome Sakramentu.
  • Izraz i držanje tijela, ruke koje nisu sklopljene, pokazale su da Papa nije stupio pred Gospodina u stavu molitve i klanjanja, čovjek bi pomislio da ga je programom predviđena međupostaja u kripti živcirala. Pogled se čini apatičnim kao da uopće ne vidi Boga u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Franjo pred Presvetim: „Apatičan pogled, bez molitvenoga stava“

Čini se da papa Franjo nema nakanu pokazati čine klanjanja Bogu koji pripadaju samo Bogu. On ne želi kleknuti, to je poznato (zbog bolesti, kaže se, ali ne službeno). Ali sjediti umjesto stajati, ne skinuti pileol i ne sklopiti ruke? Ne, po mojem mišljenju on ne vjeruje u stvarnu prisutnost! Na Veliki četvrtak to ćemo pak vidjeti.

Sve uzalud: govore mi da moram voljeti i poštovati ovoga Papu. Meni ipak ne uspijeva voljeti ga. I poštivati ga pada mi teško.

Bit će da je pravno papa, ali on to nije u svojem vršenju službe posvećivanja i poučavanja. Možda je papa samo u upravljanju (u tome da je Franjevce Bezgrješne stavio pod komesarsku upravu i smjenjivao pravovjerne biskupe, štitio homoseksualne svećenike i poticao radničke svećenike).

Kršćanski je Caritas zaslužan ako se događa iz ljubavi prema Kristu. Bez Krista to je samo ateistička socijalna pomoć.“

Izvor: http://www.katholisches.info/2017/03/papst-franziskus-vor-dem-allerheiligsten-er-kniet-nicht-sondern-sitzt-nimmt-den-pileolus-nicht-ab-und-keine-gebetshaltung-ein/

nedjelja, 26. ožujka 2017.

Novi pokušaj

Vatikan – lefebvrovci korak od potpisivanja sporazuma.

Fotografija mogućeg novog sjedišta u Rimu

Marco Tosatti 

Kažu mi dobro obaviješteni izvori da su Svećeničko bratstvo sv. Pija X. i Vatikan samo korak od potpisivanja sporazuma. I zbilja, prema nekima nedostaju samo potpisi; samo se čeka da biskup Bernard Fellay, Generalni poglavar Bratstva, unutar Bratstva pojasni posljednje točke kako bi učinio veliki korak: službeni potpuni povratak lefebvrovaca kao osobne prelature u krilo Rimske Crkve. Na taj način Franji bi uspjelo dovršiti ovaj pothvat koji je otpočeo za pontifikata Benedikta XVI. i koji se je nasukao zbog teoloških pitanja; a koje bi se sada nadvladalo raspoloživošću Rimskoga prvosvećenika da ne traži da se svaka „točka na i“ pojasni i definira. S druge je strane i mons. Lefebvre pisao da ako bi se II. vatikanski sabor tumačio prema hermeneutici kontinuiteta, ne bi bilo nikakvog problema za potpuno jedinstvo s Rimom. I nema nikakvog problema da se unutar Crkve, kako je već Benedikt govorio, Koncil tumači na taj način. (...)

Mons. Fellay iznio je zanimljiva promišljanja tijekom svojega putovanja u Poljsku. I iz njih, uz sav oprez u svezi s ovim slučajem, stvara se dojam da klima može biti zrela za važnu najavu. S druge strane Rimski Prvosvećenik ima određenu simpatiju prema lefebvrovcima (manje za tradicionaliste u svojoj kući) koju je naslijedio, kako se čini, zbog dobrog dojma koji je stekao o Bratstvu kada je bio nadbiskup Buenos Airesa.

U propovijedi u Poljskoj mons. Fellay opovrgao je glasove o kupnji nekretnine koja je u vlasništvu Rimskoga vikarijata, crkve Santa Maria all'Esquilino, kao budućega sjedišta Bratstva. I rekao je istinu. No u biti, s obzirom na reguliranje odnosa sa Svetom Stolicom, Bratstvo bi bilo zainteresirano za kompleks zgrada koji pripada Sestrama Bezgrješne iz ulice Monza, za jednu bivšu školu-internat s crkvom koja ima izravan pristup s ceste. Ovaj bi kompleks zgrada mogao postati novim rimskim središtem FSSPX-a. Fotografije koje vidite jesu fotografije te zgrade.



Izvor: http://www.marcotosatti.com/2017/03/20/vaticano-lefebvre-a-un-passo-dalla-firma-dellaccordo-le-foto-della-possibile-nuova-sede-a-roma/

petak, 24. ožujka 2017.

Marija Ana Lindmayr o čistilištu


Tereziju Avilsku papa je Pavao VI. proglasio crkvenom naučiteljicom, zacijelo zato da bi se pokolebani vjernici dali nadahnuti spoznajama i naučavanjem velike španjolske mistikinje. Terezija Avilska imala je sjeverno od Alpa jednu duhovnu kćer: Mariju Anu Lindmayr, koja joj je umnogome bila srodna. Ne samo što je pripadala istom redu nego je poput svoje učiteljice bila i jako stroga prema samoj sebi. U tvrdoj školi askeze pod vodstvom mudrog duhovnika primila je dar ekstaza i viđenja te razvila živu duhovnu djelatnost. Kad smo otkrili njezin dnevnik, osvojile su nas njezine duševne pustolovine i draž njezine osobnosti te nam je smjesta bilo jasno da upravo ova duhovna hrana treba našem duhovno osiromašenom i duševno pothlađenom vremenu.

Zahvaljujući naročitom Božjem dopuštenju Marija Ana Lindmayr (1657. – 1726.) komunicirala je sa siromašnim dušama u čistilištu. Saznala je pojedinosti o uzroku, načinu i trajanju njihovih patnja, o strahoti grijeha i o golemom opsegu čišćenja te o njihovoj gorućoj čežnji za beskonačnim Bogom. Marija Ana Lindmayr neizrecivo je trpjela za njihovo oslobođenje, ali je i primila spoznaje i uvide o onostranom svijetu koji su pogodni da nam otvore oči i istrgnu nas iz naše ravnodušnosti. Nijedan teolog ne bi nam mogao nauk o posljednjim stvarima, a prije svega o procesu čišćenja i sazrijevanja u onostranosti, opisati tako zorno i živo kao što je to znala učiniti ova duhovna kći velike crkvene naučiteljice. Usporedbe radi donosimo u dodatku službeni crkveni nauk, a za praktičnu upotrebu donosimo izabrane molitve. Za hitne slučajeve u obitelji i susjedstvu – što je pri današnjoj nestašici svećenikâ posebno aktualno – priložili smo, po želji mnogih, i molitve za umiruće.

Postupak za proglašenje Ane Marije Lindmayr blaženom pokrenula je minhenska kurija već godinu nakon njezine smrti, 1727. To što on još nije dovršen, bolno pogađa svakoga komu je poznata veličina i važnost ove žene. Od glasovitog arheologa prof. dr. Strebera s Minhenskog sveučilišta potječe izreka: "U Münchenu pokopana leži jedna svetica." Ako još nije proglašena svetom, to nema veze s njezinom svetošću, nego sa sporošću crkvene birokracije i s današnjom ravnodušnošću prema svecima.


srijeda, 22. ožujka 2017.

Spremna


Za koga je namijenjena dovršena papinska grobnica u Vatikanskim špiljama?

Prije otprilike godinu dana, 16. ožujka 2016., pojavilo se mnoštvo udarnih naslova u tisku: spremna je za uporabu još jedna nova papinska grobnica u Vatikanskim špiljama za posmrtne ostatke ili pape emeritusa Benedikta XVI. ili pape Franje.

Prije godinu dana, poziv „Molite za mene“ bio je još tako svjež da su se mnogi brinuli da je nagoviještena smrt pape Franje.

Bogu hvala, to nije slučaj, a upravo danas čitamo u intervjuu s kurijalnim nadbiskupom Gänsweinom da je i papa emeritus Benedikt XVI., koji 16. travnja namjerava proslaviti svoj 90. rođendan u užem krugu, s obzirom na godine dosta dobro.

Nadamo se da za novom papinskom grobnicom ne će biti uskoro potrebe, ali u Vatikanu se uvijek na sve misli i pripravlja.

Međutim, to je i za sve nas dobro, ako smo kao katolici svjesni da bi sljedeći dan bez ikakvog predupozorenja mogao biti naš posljednji na zemlji...

Dovršena grobnica za Rimskog prvosvećenika koji će prvi preminuti.

Izvor, Fotografija nove grobnice.

nedjelja, 19. ožujka 2017.

Dobrostivi sveti Josipe


Dragi sveti Josipe, tebi sam se utekao, u tebe se pouzdao. Uvjeren sam da ćeš Bogu preporučiti moju želju. Po tvojoj ljubavi, koja te je u radosti i žalosti vezala s Isusom i Marijom, utječem se tebi za zagovor. O dragi, blagi, dobrostivi sveti Josipe, pohiti mi u pomoć u mojoj nevolji i dopusti mi da ti se izručim tijelom i dušom. Želim živjeti kao ti, posve predan u volju Božju, smjeran, ponizan kao vjeran sluga u skrovitosti. Tako se nadam da ću jednom s tobom postati dionikom i neke nebeske slave, da s Marijom zauvijek hvalim i slavim trojstvenoga Boga. Amen.

***

Gospodine Isuse Kriste, ti si naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće! Zato te molim, ne prepusti me strahu i zdvajanju, nego zbog boli i bezbrojnih zasluga svoje Majke Marije i svog vjernog poočima Josipa pomozi svom sluzi kojega si otkupio svojom dragocjenom krvlju. Amen.

četvrtak, 16. ožujka 2017.

Nerazumne i štetne teze

Što biste mislili o ovakvim naslovima u hrvatskim novinama:
Na Kaptolu tvrde: Zemlja je ipak ravna ploča!

Ugledni zagrebački svećenik: Lagali su nam o okrugloj Zemlji, lagali su nam o slijetanju na Mjesec, a lažu nam i o jasenovačkim žrtvama!

Svećenik, doktor crkvene povijesti i arhivist Zagrebačke nadbiskupije: Zemlja je ravna ploča i imam dokaze za to!

Visoko pozicionirani zagrebački klerik: Djecu ćemo podučavati da je Bog stvorio Zemlju kao ravnu ploču, a znanstvenici su lažljivci!

Naravno, rekli biste: žuti tisak, bome su smećari ovaj puta pretjerali!

Premda dijelim takvo mišljenje o većini hrvatskih novina, u ovom bi slučaju, nažalost, novinari imali itekakvo uporište u činjenicama.

Riječ je o svećeniku koji je magistrirao i doktorirao crkvenu povijest u Rimu i obavlja ugledne službe u arhivu Zagrebačke nadbiskupije, Društvu za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić, Hrvatskom književnom društvu svetog Jeronima itd.

Sudeći laički prema njegovim ostalim upisima, nema naznaka da je psihički obolio, pa se ne libim iznijeti neke od tekstova s njegove Facebook stranice koji su, dakako, javno dostupni:











Prije nekoliko mjeseci jedan je čitatelj ovog bloga htio raspravljati o tezama koje se iznose na jednom osebujnom hrvatskom blogu gdje se hereze miješaju s teorijama zavjere, a kao potka se provlači ideja da Zemlja nije kugla, nego je ravna ploča (ili pak udubljena kao unutrašnjost zdjele, nije mi se dalo čitati plahte i plahte teksta koje se ondje redovito pojavljuju).

Reći će netko, pa što ne odgovoriš znanstvenim argumentima, što ne opovrgneš njegove tvrdnje. Najprije, svatko tko razumije neke osnove matematike i fizike i zna barem malo engleskog, lako će za svaki od argumenata pobornika "ravne zemlje" naći uvjerljivije i potpunije protuobjašnjenje jednostavnom pretragom po internetu. Mnoge od njihovih teorija su smiješne u svojem nepoznavanju osnovnih podataka koje imamo o svijetu.

No, mnogo važniji razlog je što osoba koja zaista prihvaća te tvrdnje, ne samo kao prolazni hir, nego ih čak i širi te ulaže svoje vrijeme u gledanje beskrajnih video snimki na kojima neki amater objašnjava zašto je zemlja ravna, takva osoba mora sebe uvjeriti da joj sa svih strana lažu, lažu znanstvenici, lažu tehničari, astronaut i snimatelji, svi joj lažu. Iako nisam ljubitelj Chestertona, prenosim jedan njegov odlomak iz Pravovjerja u prijevodu koji sam našao na internetu. To je na neki način ilustracija zašto nemam volje raspravljati s ljudima koji promiču teoriju "ravne zemlje".
Svaki onaj tko je imao nesreću da razgovara sa ljudima na rubu ili pak u samome srcu duševne poremećenosti, zna da je njihova najzlokobnija odlika užasna jasnoća detalja, povezivanje jedne stvari s drugom na zemljovidu pomnije razrađenom nego labirint. Ako raspravljate s luđakom, iznimno je vjerojatno da ćete izvući kraći kraj, jer u mnogo slučajeva njegov um radi brže upravo zato jer ga ne usporavaju stvari koje idu zajedno s dobrom prosudbom. Njega ne ometa smisao za humor ili milosrđe ili proste iskustvene činjenice. On je tim više logičan što je izgubio određene zdravo razumske osjećaje. Zaista, opća fraza kojom se opisuje umobolnost u ovom slučaju zavarava. Luđak nije čovjek koji je izgubio razum. Luđak je čovjek koji je izgubio sve osim razuma.

Luđak uvijek objašnjava stvar u potpunosti a često i zadovoljavajuće, u čisto racionalnom smislu. Ili, da se točnije izrazimo, objašnjenje umobolnika, ako i nije uvjerljivo, u najmanju ruku je nepobitno. Ovo naročito vrijedi za dva ili tri najčešća oblika umobolnosti. Ako na primjer neki čovjek kaže da su se svi urotili protiv njega, jedini način da to pobijete jest taj što ćete reći kako svi ljudi poriču da su urotnici, a to je upravo ono što bi istinski urotnici učinili. Njegovo objašnjenje pokriva činjenično stanje jednako kao i vaše. Ili, ako neki čovjek kaže da je zakoniti kralj Engleske, onda nije dovoljno kazati mu kako ga postojeće vlasti nazivaju luđakom; jer da on jest kralj Engleske, to bi moglo biti najmudrije što postojeća vlast može učiniti. Ili, ako neki čovjek kaže da je Isus Krist, onda nije rješenje reći mu kako svijet poriče njegovo božanstvo, jer svijet je nijekao i Kristovo.

Unatoč tome on je u krivu. No, ako pokušamo odrediti njegovu zabludu točnim izrazom, otkrit ćemo da to nije baš tako lako kao što smo pretpostavljali. Možda to najpribližnije možemo izraziti ako kažemo da se njegov um kreće u savršenom, ali ograničenom krugu. Mali je krug jednako beskonačan kao i veliki, no mada je posve jednako beskrajan, nije jednako prostran. Na isti je način objašnjenje umobolnika sasvim potpuno baš kao i ono zdrava čovjeka, no nije toliko opširno. Puščano zrno okruglo je poput zemaljske kugle, ali ono nije Zemlja. Postoji nešto takvo kao što je ograničena univerzalnost. Postoji nešto takvo kao što je mala i sputana vječnost. Možete to vidjeti u mnogim modernim religijama. Dakle, govoreći sasvim površno i empirijski možemo kazati da je najjači i najsigurniji znak ludila kombinacija logičke potpunosti i duhovne skučenosti. Teorija umobolnika objašnjava mnoge stvari, ali ih ne objašnjava na opširan način.

Zašto mislim da su teze koje navedeni svećenik iznosi štetne?

Zato što Crkva nikada u povijesti nije naučavala da je Zemlja ravna ploča. To je tumačenje koje u novije vrijeme promiču prvenstveno američki protestantski fanatici. Dakle, svijet će ismijavati Crkvu ne zbog onoga čime bi se mi katolici ponosili (Kristova nauka i njegova križa), nego zbog izmišljotina koje šire zabludjeli članovi Crkve.

Nadalje, u ovom konkretnom slučaju sasvim se opravdano postavlja pitanje: kakav je to znanstvenik koji ne može razlučiti između amaterskih video snimki s youtubea i tekstova po blogovima te utemeljenih i potvrđenih znanstvenih teorija i opažanja. Ako može tako teško zabludjeti u egzaktnijoj stvari kao što je fizika planeta Zemlje (makar mu to i ne bila struka), zašto bi itko prihvaćao zaključke koje izvodi u mnogo manje sigurnim interpretacijama povijesnih događanja. A s obzirom da je on jedna od perjanica revizije komunističke slike hrvatske povijesti, lako je zamisliti kako će protivnici te revizije reagirati.

utorak, 14. ožujka 2017.

Biskup Williamson posvećuje novog biskupa

Williamson redi treću godinu uzastopce novoga biskupa


(London) Nakon isključenja biskupa Richarda Williamsona iz Svećeničkog bratstva sv. Pija X. 2012. godine on je već zaredio dvojicu svećenika za biskupe. Sada bi trebalo uslijediti novo biskupsko posvećenje.

„Otpor“ je naziv za radikalni ogranak nekadašnjih lefebvrovaca koji se formirao počevši od 2009. godine zbog razgovorā između Bratstva sv. Pija X. i Svete Stolice tijekom pontifikata Benedikta XVI., a čiji su članovi isključeni posebice 2012. godine ili su sami napustili Bratstvo. Bitno obilježje predstavlja kategoričko odbijanje bilo kakvog oblika sporazuma s Rimom.

Dana 19. ožujka 2015. godine Williamson je u brazilskom Kloster Nova Friburgo zaredio svećenika Christiana Jean-Michela Faurea za biskupa. Pater Faure predavao je u bogosloviji Bratstva sv. Pija X. u Argentini i djelovao je u Meksiku. Isključen je iz Bratstva 2014. godine.

Dana 19. ožujka 2016. Williamson je na istome mjestu posvetio za biskupa priora benediktinskog samostana Santa Cruz iz Nova Friburgo, patera Thomasa Aquinasa.

Za 19. ožujka 2017. godine Williamson je na svome blogu najavio treće biskupsko posvećenje. U državi Virginia u SAD-u zaredit će patera Gerarda Zendejasa za biskupa. Pater Zendejas pripada Bratstvu sv. Pija X. kao nekada i Williamson i Faure.


„Četvrti biskup“, Williamson piše kako bi time postigao stanje četvorice biskupa kako ga je Bratstvo sv. Pija X. imalo zahvaljujući valjanim, ali nedopuštenim biskupskim posvećenjima iz 1988. godine i nakon smrti nadbiskupa Marcela Lefebvrea. „Otpor“, kako ga nekadašnji biskup Bratstva sv. Pija X. i sam naziva, sastoji se time od „dvojice biskupa za Europu i jednoga za Južnu Ameriku“, zbog čega sada treba biti zaređen jedan biskup za Sjevernu Ameriku.

Ređenja biskupa Williamsona uslijedila su bez Papina dopuštenja i stoga slove kao nedopuštena. K tome, postoje sumnje u valjanost ređenja biskupa Faurea. Vatikan se nije očitovao o ređenjima. Prema crkvenome pravu biskup Williamson i biskupi koje je zaredio navukli su na sebe kaznu ekskomunikacije.

Svećeničko bratstvo sv.Pija X. energično je osudilo ređenja i odbilo je bilo kakvu usporedbu sa „stanjem nužde“ iz 1988. godine na koje se nadbiskup Lefebvre pozivao kako bi bez papinskog dopuštenja zaredio četvoricu biskupa. Među tadašnjim zaređenim biskupima bio je i biskup Williamson. On očito stvara svoju vlastitu hijerarhiju – neovisnu od Rima i neovisnu od Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Nedopuštena ali valjana ređenja za Katoličku Crkvu predstavljaju problem jer mogu utemeljiti linije sukcesije koje su podivljale kako je to bio slučaj s vijetnamskim biskupom Pierrom Martinom Ngô Đình Thụcom (1897.-1984.)


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/03/williamson-weiht-im-dritten-jahr-hintereinander-einen-neuen-bischof/

Duhovna lirika utorkom 41


Antun Branko Šimić
UMORSTVO DJETETA

       I.

U meni nešto klija
u meni raste netko
Najjače noću u mom snu

To raste uvijek
i kadikad kao da kroz cijelu mene pline
i ispuni me ko tjeskoba
i ko opasnost.
                O kuda da bježim
ispred onog što u meni se mojom krvlju hrani?

O bože, zašto stavi
u ljudski život sramotu i glad?
i zašto život što je u meni proklijo
raste kao moja smrt?

U meni svakim časom raste moja smrt

       II.

Ne tebe
U tebi ja umorih gotovo svu sebe
i njega koji me je ispunio tobom
                                                      kao tamom
Što sada osta meni još od mene?

ponedjeljak, 13. ožujka 2017.

Prisjetite se izbora pape Franje

Kome je stalo do toga, može se prisjetiti što smo i kako pisali pred četiri godine za vrijeme neposredno prije i nakon izbora pape Franje:

petak, 10. ožujka 2017.

Jezuitska posla

Dosta nam je invazionizma i kleveta o kršćanstvu od isusovaca!

Mors et Vita duello conflixere mirando:
Dux Vitae mortuus, regnat vivus.


U čije ime govori Sosa Abascal?

Pošto je nedavno tvrdio da je „riječ relativna“, govoreći o onome što je Gospodin Isus Krist govorio u Evanđelju, General Družbe Isusove sada daje Ansi invazionistički intervju u kojemu izjavljuje da Zapad mora popustiti islamu u ime kršćanskih vrijednosti. „Politika zidova s jedne je strane nehumana, a s druge beskorisna“. Kao već i njegov Poglavar tijekom predizborne kampanje i on pravi ispad u vezi s Trumpom koji po njegovom mišljenju „napada kršćanske i ljudske vrijednosti“ i dodaje da je „ludilo poistovjetiti islam i terorizam“.

I ne samo to. Branio je islam od napada onih koji ga poistovjećuju s terorizmom: jedna takva jednakost prema njegovim riječima jest „ludilo“ i ne oklijeva ustvrditi: „Teroristi mogu biti muslimanske vjere, ateisti, a također i kršćani. Izjednačiti jednu vjeru ili rasu s terorizmom jest manipulacija koja ne dopušta da se borimo protiv njega“.

Inače, mogao nam je reći gdje je taj kršćanski terorizam i zar se može staviti na istu razinu Kuran (koji poziva na ubijanje u ime božje svakoga onoga koji se ne podvrgava islamu) i Evanđelje koje nas predaje i čini sličnima Bogu koji je umro radi našega spasenja i koji od nas zahtijeva, čineći nam to mogućim Svojom milošću, da činimo isto tako za spasenje drugih.

Tko će okončati ove ne samo poremećene brbljarije, nego i pogibeljna iskrivljivanja stvarnosti i istine na štetu masa kojima se i dalje manipulira i koje se drži u neznanju koje je zlosretno i rizično za sudbinu cijeloga čovječanstva?

Lijepo je rekao Camillo Langone u dnevniku Il Foglio: „No ako Evanđelje nije istinito, gdje je, ljudi moji, upecao kršćanske vrijednosti? Ako Evanđelje nije istinito, isusovac je samo običan starac obučen u crno. Dok je pak Evanđelje istinito, isusovci su još uvijek onakvi kakvima ih Pascal opisuje: stručnjaci u umijeću prijevare“.

Sjetimo se riječi Marija Palmara:
„...ono što nam na koncu ostaje u ruci jest samo blijedo sjećanje na katoličanstvo. Hladno i mrtvo tijelo koje je na putu izgubilo ljubav za istinu i sigurnost u živu i stvarnu Kristovu prisutnost u Crkvi. Katoličanstvo bez križa i bez svjedočenja, u bijegu od svagdašnjeg mučeništva nerazumijevanja od svijeta. Ne preostaje drugo nego pomagati ovoj braći apostolatom istine. I moliti se za njih jer je velika pogibelj koju predstavljaju za spasenje mnogih duša. Počevši od njihove.“

Izvor: http://chiesaepostconcilio.blogspot.ba/2017/03/ora-basta-con-linvasionismo-e-con-io.html

srijeda, 8. ožujka 2017.

Život melje

Talijanski nadbiskup: Papa Benedikt povukao se zbog „golemog pritiska“

Nadbiskup Negri razgovara s kardinalom Burkeom na rimskom Maršu za život u svibnju 2016.

Jedan talijanski nadbiskup u blizini pape Benedikta XVI. kaže da se je bivši papa odlučio povući zbog „golemog pritiska“.

(LifeSiteNews) Nadbiskup Luigi Negri koji kaže da je papu Benedikta posjetio „više puta“ od njegovog odreknuća 2013. godine, jedini je talijanski biskup koji je uopće sudjelovao na rimskome Maršu za život koji se održava svake godine. Negri je odstupio kao nadbiskup Ferrare-Comacchija u veljači nakon što je napunio 75. godinu života i time dosegnuo propisanu dob za umirovljenje.

U jednom članku koji je u ponedjeljak objavio News-Outlet Rimini 2.0 nadbiskup Negri je rekao da malo zna o unutarnjem radu Kurije, ali „Siguran sam da će jednog dana na površinu izići teške odgovornosti u Vatikanu i izvan njega“.

„Nije slučajno da su u Americi, također i na temelju onoga što je objavljeno od Wikileaks-a, neke katoličke skupine zahtijevale od predsjednika Trumpa da oformi istražno povjerenstvo koje bi provjerilo je li vlada Baracka Obame vršila pritisak nad Benediktom“, dodao je. „Zasada to ostaje vrlo teška tajna, ali siguran sam da će se pronaći odgovorni.“

„Bliži se moj osobni 'kraj svijeta' i prvo pitanje koje ću uputiti svetome Petru bit će upravo vezano za ovu stvar.“

Nadbiskupa je upitan i o dubia (dvojbama) četvorice kardinala: Burkea, Brandmüllera, Caffarre i Meisnera koji su tražili pojašnjenje od pape Franje u svezi pobudnice Amoris Laetitia.

Amoris Laetitia treba pojašnjenja, nažalost sadašnji poglavar Crkve još uvijek šuti“, rekao je. „Mislim da bi Sveti Otac trebao odgovoriti premda se čini da se odlučio za suprotan stav.“

„Nažalost, izbila je prava histerija protiv ove četvorice kardinala koje se optužuje za sve moguće. Čak se dospjelo do toga da su neki pozivali da im se oduzme kardinalski biret. To su velike odvratnosti. Nekadašnji antipapisti postaju hiperpapisti radi svoje vlastite koristi“, dodao je.

Izvor: gloria.tv, Rimini 2.0.

utorak, 7. ožujka 2017.

Duhovna lirika utorkom 40


Stanko Vraz
KAJTE SE!
(Na čistu sriedu).

Kajte se i sipajte pepeo na glavu!
Vrieme nad vami leti, noseć bič u ruci,
Udarit će vas, pa ste po vragu, paše, vuci!
Jer ste sliepi za duh, slavu ....
  Kajte se!

Kajte se i sipajte pepeo na glavu!
Da vas nestignu suze od vaših robovâ,
Da nezaškriplje zubma sbor vaših djedovâ,
Davših krv svôm rodu i prâvu
  Kajte se!

Kajte se i sipajte pepeo na glavu!
Udarit će vam na grob prokletstvo sinovi,
Kosti izkopat, razbacat, glodati će psovi,
Vući na pir u dubravu ...
  Kajte se!

Kajte se i sipajte pepeo na glavu.
Nad vami lieću — čujte! — već grakćuć gavrani,
Nepuštaju vas s oka, negrakću zahmani,
Jurve njuše čast krvavu ....
  Kajte se, kajte se!