petak, 23. rujna 2016.

Sa žarkom brigom: optužujemo papu Franju


Sa žarkom brigom: optužujemo papu Franju
(1. dio knjige optužbe)

rtf / pdf

srijeda, 21. rujna 2016.

Katolički konzervativci koji sve modernizme nakon par godina prihvaćaju i štite

Zanimljiva je bila reportaža Živka Kustića objavljena 1970. godine koja je na drukčiji način progovorila o promjenama u liturgiji nakon Drugoga vatikanskog koncila. Povod tekstu bila je pismena pritužba biskupu Franji Kuhariću u kojoj je spomenuto da se u župi sv. Petra misa za mlade služi neobično: djevojkama se dopušta čitati, za vrijeme mise svira se gitara i pjevaju se »neke čudne moderne pjesme od kojih bi se moglo i zaplesati«. Zato se osobno biskup Kuharić došao uvjeriti »kakvo je to svečano slavlje« te podržao mlade da se i dalje okupljaju i slave Boga.

***

Promotri li se sadržaj tih kratkih vijesti, pisalo se je o različitim novostima i promjenama nakon Koncila u svim zemljama svijeta. Tako je 1970-ih godina GK izvještavao kako je u nekim biskupijama Sjedinjenih Američkih Država dopušteno »zbog nestašice svećenstva da pri dijeljenju pričesti pomažu i žene iz laičkog staleža«, [...] djelovanju i ovlastima trajnih đakona u Njemačkoj, koji »mogu asistirati u sklapanju crkvenih ženidba u slučaju da su svećenici spriječeni« [...]

***

Tih se su [70-ih] godina i u Crkvi pojavila previranja - najčešće zbog različitih stavova kako da u mjesnoj Crkvi zažive smjernice i upute Drugoga vatikanskog koncila. Osim liturgijskih reformi pojedini su svećenici i laici pozivali na radikalne promjene u pastoralnom radu i djelovanju te bespogovorno zazivali prihvaćanje novih ideja, dok su neki drugi pak držali kako je za promjene potrebno određeno vrijeme te spontani razvoj. Tadašnji dvotjednik Glas Koncila imao je »sluha« za oba glasa iste skladbe, bio je otvoren i spreman čuti i one koji drukčije misle te su o tome informirali svoje čitatelje.

Usporedi:
Generalni vikar Zadarske nadbiskupije, Pavao Kero i nadbiskupov tajnik, Grgo Batur, izjavili su u razgovoru s tajnikom zadarske Vjerske komisije, Markom Kumanom, kako su svećenici dotične zadarske skupine bili previše radikalni, te da su "posebno bili glupi", što su tražili ukidanje celibata i reforme preko noći. Posebno su im zamjerili što su svećeničko zvanje htjeli materijalizirati i unovčiti. Neke su njihove stavove pohvalili, ali su ustvrdili kako će nova mlađa skupina svećenika, kojima su oni na čelu, tražiti reforme, ali postupne i lagane, te da oni Crkvu zamišljaju kao ustanovu koja će služiti vjernicima i neće se miješati u politiku i bavit će se samo vjerskim pitanjima.

nedjelja, 18. rujna 2016.

Novi nastavak asiškog horora

Asiz IV – novo izdanje kontroverznoga susreta religija s papom Franjom

Svjetski molitveni susret religija i kultura – s papom Franjom

(Rim) Katolički publicist Camillo Langone napisao je komentar o Svjetskom molitvenom susretu za mir „religija i kultura“ koji će se održati od 18. do 20. rujna u Asizu. Organizator susreta katolička je zajednica Sant'Egidio, utemeljena 1968. godine. Susret se od 1986. godine održava na različitim mjestima, četiri puta dosada u Asizu.

četvrtak, 15. rujna 2016.

Besposlen papa i ...

Vidim da je danas izašlo neko apostolsko pismo u obliku motu proprija pape Franje kojim se mijenjaju pojedine točke Zakonika kanonskog prava. Mojim vrlo laičkim očima najzanimljivije su se učinile sljedeće stvari:
  • Katolički svećenici mogu uz biskupovo dopuštenje ženiti nesjedinjene istočnjake. Ima li puno raskolnika koji to traže, a da se ne žele istovremeno obratiti na pravu vjeru? No pretpostavljam da ako ih se može ispovijedati i pričešćivati bez da postanu članovi Katoličke crkve što zakonik od prvog svog izdanja dopušta, ovakva dopuna ne bi trebala biti iznenađujuća. 
  • Ako je roditeljima koji su nekatolički kršćani (tj. krivovjerci ili raskolnici) moralno ili fizički nemoguće pristupiti svojim službenicima, može se njihovo dijete dopušteno krstiti kod katolika. U tom se slučaj izuzima uvjet koji je prije bio prilično napadan (od pape Franje i modernista), a to je "da ima osnovane nade da će [dijete] biti odgajano u katoličkoj vjeri".
Ako imate što pametno za dodati, pogotovo ako ste učili kanonsko pravo, rado ću pročitati vaše komentare.

Nastavak o „Jedinom mogućem tumačenju“

„Jedino moguće tumačenje“ pobudnice Amoris Laetitia sve se više proširuje – i bez službene potvrde

Papino pismo biskupima Buenos Airesa: „Veoma dobro“,
nakana kontroverznog poglavlja VIII „točno“ se tumači

utorak, 13. rujna 2016.

Tko do sad nije shvatio

Papa definira tumačenje pobudnice Amoris Latitia 
koje rastavljene ponovno civilno vjenčane 
pripušta Pričesti kao jedino moguće

Preuzimamo prijevod s InfoCatólica. Nema teoloških kritika do kojih se drži (usp. Teološku kritiku 45 uglednih znanstvenika). Nema drugoga tumačenja, osim autentičnoga koje daje onaj koji je objavio dokument. A to je upravo tumačenje liberalnoga tabora kako se tvrdilo i potvrdilo u praksi.


Nema drugih tumačenja, tvrdi on

ponedjeljak, 12. rujna 2016.

Mons. Fulton Sheen: „O lažnom proroku i antikristu“


Američkog biskupa Fultona Sheena sjećamo se ne samo kao čuvenog i dubokog teologa, nego i kao izvrsnog komunikatora preko radija, tiska i televizije. Držao je predavanja koja su se svugdje pratila, i u domovini i u inozemstvu, u kojima je oduševljavao i osvajao slušateljstvo. Godine 1930. na NBC-u držao je nedjeljom uvečer emisiju Katolički sat.

Izbori za zastupnike u Hrvatski sabor

Možda će nekoga zanimati prezentacija i upute za kratko izlaganje o osnovnim pravilima izbora za Sabor kao i najpoznatijim metodama razmjerne raspodjele mandata. Može biti korisno ako želite djeci objasniti ove stvari. Ako primjetite kakve veće pogreške, javite mi da ispravim.

Više informacija: pravnih, rezultati, matematičkih.

petak, 9. rujna 2016.

Novi prijedlozi filmova i serija

Već sam više puta na ovom blogu ostavljao preporuke i prijedloge filmova i serija. Tim starim tekstovima pristupit ćete najlakše preko odgovarajuće oznake. Ako niste dugogodišnji čitatelj ovog bloga ili vam treba veći izbor filmova, svakako preporučujem da bacite pogled i na te postove.

Evo novih, vrlo kratko obrazloženih, preporuka. Stavio sam i par filmova i serija za koje nisam baš siguran, ali to je naznačeno u opisu. Kao i uvijek, odričem se svake odgovornosti za možebitno loše iskustvo, a primam sve zahvale ako nakon filmske večeri ostanete zadovoljni.

ponedjeljak, 5. rujna 2016.

Gostujući autor - Kritika stavova Majke Tereze prema drugim religijama

Vjerojatno će ovaj tekst neke vjernike pomalo uznemiriti, ali mislim da govori o sasvim legitimnoj temi: stavu sv. Majke Tereze prema jedincatosti spasenja u Katoličkoj Crkvi i posljedično njezinu odnosu prema nekatoličkim religijama.

Navodim ukratko svoje osobno mišljenje jer tekst u nastavku nije moje djelo. Ja smatram da je kanonizacija nezabludivi čin papinskog učiteljstva utoliko što potvrđuje da se neka osoba nalazi u raju, tj. da je sveta. Franjo je Papa i on je proglasio Majku Terezu svetom te je time to pitanje za mene završeno.

Ljubav koju je Majka Tereza iskazivala siromasima i potrebnima, obrana nerođenih, njezini poticaji na molitvu i klanjanje pred Presvetim velike su i divljenja vrijedne stvari. Vjerujem da je Majka Tereza više dobra učinila u jednom danu, nego ja u deset godina. Njezine sestre Misionarke ljubavi su vjerojatno najbolje redovnice koje sam vidio u životu.

No, ostaje problem da ako su donji citati pripisani Majki Terezi zaista vjerodostojni, oni predstavljaju tešku i pogibeljnu zabludu koju svaki katolik treba osuditi i pokušati ispraviti, tim više što je danas tako raširena. Pri tome je krivnja primjerice jednog teologa, svećenika, kardinala, pa pape, Ivana Pavla II., objektivno puno teža od krivnje jedne redovnice bez većeg obrazovanja. Imajući sve to u vidu, stavljam pred vas ovaj članak. On neće umanjiti čast koja pripada ijednom pravom svetcu, ali stoji kao upozorenje da pogubni duh modernizma danas na neki način u našim crkvama i vjeronaučnim dvoranama okužuje i sam zrak koji udišemo.


Tereza Kalkutska: svetica za naše vrijeme

Ove će nedjelje, 4. rujna 2016. godine Franjo Govorljivi proglasiti Gonxhu Bojaxhiu, svijetu poznatiju kao Majka Tereza Kalkutska, kanoniziranom "sveticom" Katoličke Crkve – barem kako danas mnogi takvo što običavaju shvaćati.

I dobro je što će biti proglašena takvom, i to ni od koga drugog nego od Franje, jednostavno zato što Tereza Kalkutska pruža vrlo vjernu sliku postkoncilske crkvene krize – "svetica" čija ikona i ostavština pribavljaju neokonzervativcima kao i rimskim otpadnicima mnogošto za čašćenje.

Osvrnimo se najprije na neokonzervativce, od kojih su brojni crkveno poslanje gotovo posve napustili u korist zaživotaštva (Pro-Lifeism), mnogi i nesvjesno.

U očima mnogih takvih zavedenih duša Majka se Tereza praktički kanonizirala prije više od dva desetljeća, kad je na Nacionalnome molitvenom doručku 1994., pred Billom i Hillary Clinton, rekla:
"Osjećam da je najveći uništavatelj mira danas abortus, jer on znači rat protiv djeteta, izravno ubijanje nedužnog djeteta, umorstvo počinjeno od same majke. A ako prihvatimo da majka smije ubiti čak i vlastito dijete, kako onda možemo drugim ljudima govoriti neka ne ubijaju jedni druge?... Nijedna zemlja koja prihvaća abortus ne uči svoje stanovnike da ljube, nego da upotrijebe svako moguće nasilje kako bi dobili ono što žele. Eto zašto je najveći uništavatelj ljubavi i mira abortus."

Neokonzervativci to smatraju sjajnim primjerom odvažnog evangeliziranja. "Tradicionalisti" (iliti katolici) shvaćaju da nije posrijedi ništa takvo.

U svojoj veličanstvenoj enciklici Quas Primas papa Pio XI. (čija će kauza za proglašenje svetim jamačno mirovati dok sadašnja kriza ne završi) donosi nepromjenjivi vjerski nauk:
"Kad ljudi priznadu, i u privatnom i u javnom životu, Krista Kraljem, društvo će napokon biti blagoslovljeno stvarnom slobodom, ispravno uređenom stegom, mirom i skladom."

Je li Majka Tereza vjerovala u to?
Ako jest, majstorski je svoja uvjerenja zadržavala za sebe.

Upravo je to, na žalost, jedan od razloga zašto je Majka Tereza izrazito kvalificirana da predstavlja postkoncilsku čovječansku Crkvu s njezinim shvaćanjem "misionarskog" rada, čiji je etos znamenito sažela izjavom:
"Uvijek sam govorila da trebamo pomoći hindusu da postane bolji hindus, muslimanu da postane bolji musliman, katoliku da postane bolji katolik." (Jednostavan put, str. 31.)

U svemu tome rimski otpadnik i neokonzervativac (posebice onaj ustavoljubni koji nastava dobru staru Bog Blagoslovio Ameriku) imaju mnogo zajedničkoga za slavljenje kad je riječ o Majci Terezi.

Vidite, obojica smatraju drugovatikansku deklaraciju o vjerskoj slobodi nedodirljivim evanđeljem Novog proljeća, a to nužno znači da dijele dva sržna uvjerenja:
Prvo, da je razdvajanje Crkve i države istinska svetinja, i drugo, da se nauk o socijalnom kraljevstvu Kristovu mora ako ne izravno odbaciti, a ono barem, poradi probitačnosti, zataškati.

Sa svoje strane rimski otpadnik, koji je daleko više mason nego katolik, ne može a da Terezu Kalkutsku ne štuje još i više.

Prema o. Brianu Kolodiejchuku, MC, postulatoru kauze za proglašenje blažene Majke Tereze svetom, njezino se shvaćanje danog poslanja može sažeti ovako:
"Željela je da se ljudi približe Bogu (kako god ga poimali) i vjerovala da će se na taj način približiti i jedni drugima, ljubiti jedni druge te konačno učiniti svijet boljim za življenje svakomu."

Sama kaže:
"Nikad mi nije bio problem ako ljudi različitih vjera mole zajedno. Vidjela sam da su ljudi naprosto gladni Boga; i bilo da su kršćani ili muslimani, mi ih pozivamo da mole s nama. U našim misijskim kućama u Španjolskoj i Francuskoj velik je postotak muslimana i žele moliti. Tako da smo prvenstveno na to usredotočeni, da ih potaknemo na molitvu, na odnos s Bogom, kakav god; jer kad to imaš, doći će i sve drugo." (Jednostavan put, str. 32.)

Usporedite metodu Majke Tereze s ovim:
"Vrata masonerije otvorena su ljudima koji traže sklad sa svojim bližnjim, osjećaju potrebu za samousavršavanjem i žele sudjelovati u gradnji svijeta boljim mjestom za život." (International Masons)
"Masoni vjeruju da je jedan Bog te da se ljudi služe mnoštvom različitih putova da bi tražili i izrazili ono što znaju o Bogu. Masonerija upotrebljava u oslovljavanju božanstva poglavito naziv 'Veliki Arhitekt Svemira' i druge nevjeroispovjedne naslove. Tako se osobe različitih vjera mogu udružiti u molitvi, usredotočujući se na Boga, a ne na međusobne razlike. Masonerija vjeruje u religijsku slobodu i u to da je odnos između pojedinca i Boga osoban, privatan i svet." (Masonic Service Association of North America)

Doista, Majku Terezu moglo bi se s pravom smatrati jednako tako sveticom zaštitnicom masonerije kao i zaživotaštva!

I na kraju: kako ne priznati koliko je prikladno što će nedjeljnom svečanošću dodjele nagrade predsjedati Franjo, nesumnjivo jedan od najodanijih učenika Majke Tereze.

"Mislimo da bi naš rad trebao biti primjer ljudima. Među nama je 475 duša: 30 katoličkih obitelji, a sve ostalo su hindusi, muslimani, siki: razne religije", zapisala je Majka Tereza, očito uživajući ne samo u religijskoj raznolikosti samoj nego i u činjenici da su katolici manjina." (Isto, str. 31.)

Ako tražite ikakvu njezinu zabrinutost nad time što je golema većina ljudi umrlih pod njezinom njegom umrla izvan Crkve i bez sakramenata, zaboravite! Njoj je Crkva bila samo jedna od mnogih "Kuća Božjih":
"Bog nije odvojen od Crkve, jer On je svagdje i u svemu i svi smo mi Njegova djeca: hindusi, muslimani ili kršćani." (Isto, str. 59.)

Na Svečanosti pranja nogu 2016. Franjo je izrazio svoju suglasnost, kazavši:
"Svi mi zajedno, muslimani, hindusi, katolici, kopti, evangelici, braća smo i sestre: djeca istog Boga."

Drugim riječima, dok se Crkva nekoć brinula o krštenju, danas, s obzirom na svu ljudsku patnju u svijetu, nitko više nema vremena za to!

Kao što je Majka Tereza rekla: "Pitaju me što mislim o današnjoj ulozi Crkve... Nemam vremena brinuti se zbog svih tih problema: toliko toga moram obaviti u svom svakodnevnom radu." (Isto, str. 59., 60.)

Sve u svemu, život i baština Majke Tereze pružaju kristalno jasnu sliku onoga što je Franjo pošto-poto nakanio oživotvoriti:
Katoličku Crkvu koja je zapravo lišena svojega pravog identiteta, neodlučna glede svojega bogomdanog poslanja i preostaje joj samo zemaljski pothvat toliko usredotočen na vremenito te se ni njezini najrazvikaniji misionari nemaju kad obazirati na nadnaravne ciljeve radi kojih je čovjek stvoren.

https://akacatholic.com/teresa-of-calcutta-a-saint-for-our-times/

nedjelja, 4. rujna 2016.

Prijateljska promišljanja?


Prijateljska promišljanja?
Sažetak kritike
Christopher A. Ferrara
8. travnja 2010.

Rasprava pod naslovom "Prijateljska promišljanja?" ("Friendly Reflections?") opširna je kritika argumenata što ih stanoviti Antonio Borelli iznosi protiv postojanja teksta Treće tajne koji bi riječju same Blažene Djevice popraćao i objašnjavao viđenje "biskupa u bijelom" objavljeno 26. lipnja 2000.

subota, 3. rujna 2016.

Umirovljen biskup prijateljski raspoložen prema Tradiciji

Umirovljen biskup talijanske biskupije Albenga-Imperia 
koji je bio prijateljski raspoložen prema Tradiciji


Umirovljen tradicionalni biskup Mario Oliveri

(Rim) Kako se i najavljivalo, papa je Franjo umirovio tradicionalnog biskupa talijanske biskupije Albenga-Imperia, msgr. Marija Oliverija u njegovoj 72. godini.

Kako je obznanjeno u današnjem Dnevnom biltenu Svete Stolice, „papa Franjo prihvatio je odreknuće od pastoralne uprave biskupijom Albenga-Imperia (Italija) koje se zatražio preuzvišeni biskup msgr. Mario Oliveri.“

Nasljednikom je Franjo imenovao msgr. Guglielma Borghettija, dosadašnjeg biskupa koadjutora.

Biskup Oliveri spada među članove katoličkog episkopata koji su najviše prijateljski raspoloženi prema Tradiciji. Jedna skupina svećenika njegove biskupije već je se od njegovog imenovanja 1990. godine protiv toga grčevito borila, ali tijekom pontifikata Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. u tome nije imala uspjeha.

Za Franjina papinstva odnosi su se izmijenili. Unutarbiskupijski kritičari oćutjeli su da je došlo njihovo vrijeme i počeli su uz pomoć medijske javnosti koja ih simpatizira novu kampanju blaćenja biskupa.

Dana 10. siječnja Franjo je imenovao biskupa koadjutora koji je odonda upravljao biskupijom. Sada se je msgr. Oliveri u poslušnosti podložio papinskoj želji da napravi korak unatrag i da mu ponudi svoje odreknuće od službe.

Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: katholisches.info