četvrtak, 25. svibnja 2017.

Što prije to bolje

Kardinal Raymond Burke javno je od Pape zatražio 
da posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu


Kardinal Raymond Burke javno je od Pape zatražio da posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu. Burkeove riječi izrečene su tijekom četvrtog godišnjeg rimskoga Foruma za život na kojemu su bili nazočni također i kardinal Carlo Caffarra, biskup Athanasius Schneider te desetine lidera pro-life organizacija iz cijeloga svijeta.

Tijekom svojega govora koji se temeljio na fatimskoj poruci kardinal Burke je rekao da nema nikakvu nakanu umanjiti vrijednost posvete cijeloga svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu koju je obavio papa Ivan Pavao II. dana 25. svibnja 1984., ali da je nužno posvetiti izrijekom Rusiju.

Sama Gospa zahtijevala je posvetu u svojim porukama malenim Fatimskim pastirima. Jedna tako jasna posveta još se nije dogodila iako je prošlo sto godina od prvih ukazanja.

Izvor: http://cardinalburke.blogspot.com/2017/05/il-cardinal-raymond-burke-ha-chiesto.html

utorak, 23. svibnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 48


Paul Verlaine
(preveo Milan Pavelić)

PRIČA
Posvećeno J. K. Huysmansu

Jednostavno ko što na plam siplju miris mio,
I kao što vojnik liva krv za domovinu,
Srce svoje, dušu svoju stavit ja bih htio
U popijevku kakvu lijepu u čast Marijinu.

Al nevrijedan ja sam, jao, grješnik sam pun kala,
Ko vuka u zboru svetih čut bi bilo mene;
Pijan još od gorkog vina s loze zemnih tala
Moj bi glas uvrijedit mogo uši uzvišene.

Treba srce kao vrelo, što se s hridi ruši,
Treba da nam znakom bude djetinja bjelina,
Da janjeći glas ne budi prijekora u duši,
Da nam čelo žarom kruni nevina milina,

Sve to treba, da bi nam se pjesma usmjelila
Tebe slavit, Djevo Majko, Marijo bez ljage,
Što se bijeliš sva kroz lepet anđeoskih krila,
Što na našu zemlja stavljaš svoje noge drage.

Al bar ja ću reći svakom, koji slušat mari,
Kako dušu, koja pade u bezdanu crnu,
Pogledaše, milostivo Tvoji nježni čari,
Te u krilo neznanih se Nevinosti vrnu.

Nevinosti, o što sijaš slijepcu iscijeljenu,
Djevičanska vatro duše, vodo, što nas krasi,
Vjeđo, što te spušta milost nad smućenu zjenu,
Piće žednog jelena, što pun se žara glasi!

...Bio tako komad slavan ljubavnika mamna,
Palih, čistili srdaca ga pojio napitak,
Podaleko zalazio na bespuća sramna,
Starajuć se samo za svoj sebični užitak.

Ateista to je bio, kakav živo grače,
Prem bezboštva gad mu cijeli ne išo u torbu;
Ko robijaš staru čiku, što je s nova žvače,
Uprav tako on ljubio bezbožničku čorbu.

To grubijan bio vam je, ulični pijanac,
To je bio i muž, kakvih za bravom se gleda,
Mada prve ljubavi mu pretrgo se lanac,
Ipak time njegov razvrat opravdat se ne da.

To je bio, gledaj štete, bljutav parižlija,
To jest bezjak stoput gori, jedan med onima,
Što u čudo nagoni ih svaka ludorija,
A ne znadu, jadna dušo, da si ti u njima.

Soj teatra, laka roba prljava dućana,
Uz koga bi i divljake, vrijedne mu drugare,
Snašla muka od zadaha odurnih mu mana,
Soj pločnika, soj kloake i otrovne pare!

Najzad glupak, sav zanesen za vremena tupa
— Kojih duh je to uglavnom, da se časte pivom —
A nada sve, luda glava, kojom nemir lupa,
Srce svač’je, sa prostačkom iskrenošću živom.

Al bez sumnje, i ja eto stalno mislim gdjekad,
Da on sa dna toga srca nikad ne izgubi
Sakrivene uspomene, da je bio nekad
Izmed one male djece, što ih Isus ljubi.

Zar očuvo on u umu svetinje je krasne
— I gle, to će uistinu istinito biti —
Tvoje ime, o Marijo, nazive ti časne
Ko kad rđav misnik jošte kapelicu kiti?

Ili prosto, možda on je bio pokraj svega,
Kraj svih mana, kraj svih grijeha i sveg ostaloga,
Čovjek vrlo prostodušan, pa iskrenost njega
Bar krasila pored svijeta Bogu nemiloga.

Ipak eto luda posla u tog prestupnika,
On spretnošću dokopa se sreće osobite,
Da sudovi zgrabiše ga, i kud će jadnika!
U najužoj rupi dolje zar ga ne vidite?

Oj tamnice filantropske! O gadu vam vajnom
I napretku ovom lažnom ni crne ni bijele!...
Tad se smekša, razmisli se. Kakovom to tajnom,
O Marijo, odabrana od vječnosti cijele?

K Sinu Tvomu on i k majci Njegovoj tad krenu,
O koliko sretan bješe u čas tili, smjesta!
Kakve suze, kakva radost, Majko! I u trenu,
Da bi Tebi ugodio, resiti se presta

Napravama oholosti, bijednom onom zlobom,
Što se zove duh i Znanost, hohotom psovača
I posmijehom, koji znade vas nabrat rugobom,
Usne sitnih nevjerničkih biblijskih tumača!

I on eto pokleko je, stao prebirati
Na krunici žarko zrnje, Tebe molit stao,
Da izbaviš, o Svetice, Kraljice i Mati,
Od ove ga tjelesnosti pregorke, o jao!

O daj, da on ništa više ne bi znati htio,
Do Mudrosti tajinstvenoj skrovit klanjati se,
Ljubit Srce Isusovo u zanosu cio
I u isto vrijeme na Te misliti kod Mise.

O daj ovo, ovu milost duši toj udijeli,
O Marijo, Djevo Majko, začeta bez ljage,
Sjajnobijela sva u pirnoj pjesmi kora bijelih,
Što na našu zemlju stavljaš svoje noge drage.

srijeda, 17. svibnja 2017.

Ne može proći bez toga


"Sv. Bernard običavao je govoriti da ga nijedna propovijed kao propovijed o Preblaženoj Djevici ne napunja s toliko radosti, a ujedno i s toliko straha: bojao se s jedne strane da ne reče previše i pripiše joj svojstva koja pripadaju samo Bogu; s druge pak strane, ako reče malo, znao je da je kazao odveć ispod istine..."
Jedan misionar u Oceaniji (citirano prema knjizi "Zaštitnik Katoličke Crkve...", Sarajevo, 1931.)

"Naša Gospođa kaže da su ratovi i neredi u svijetu kazna za grijehe. Ona više ne može zadržavati ruku svoga Sina. Potrebno je činiti pokoru. Ako se ljudi pokaju, naš je Gospodin još uvijek pripravan oprostiti; ako ne, doći će kazna."
"Kad bi ljudi znali što je vječnost, sve bi učinili da promijene svoj život."
Sv. Jacinta (citirano prema knjizi Yvesa Ivonidesa "Fatima: da ili ne?")

*


Christopher A. Ferrara
15. svibnja 2017.

Franjo u Fatimi: dobro i loše

Završio je papinski posjet Fatimi. Papa Bergoglio proglasio je svetima Jacintu i Franju, na čemu moramo odati hvalu Bogu.

Tradicionalna misa u crkvi sv. Martina u nedjelju 21.5.2017. u 11,30 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ove nedjelje 21.5.2017. u terminu 11,30 sati služena tradicionalna latinska sveta misa.

Dodano 23.5.2017.u 14:45. Evo i tri slike s mise koju je služio vlč. Tomislav Roškarič, a na kojoj je pjevao g. Ivan Kovačić. Autor fotografija je don Elvir Tabaković, Can. Reg.



utorak, 16. svibnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 47


François Villon
(preveo Milan Pavelić)

MOLITVA VILLONOVE MAJKE GOSPI

Gospo rajska, kraljice zemaljska,
Vladarice čistilišne strane,
Primi mene neznatnu kršćanku,
Broj me među svoje odabrane,
Nemoj gledat, što ja nisam vrijedna.
Ti dobara punija si, Gospo,
Nego grijeha ja grješnica bijedna.
Zasluživat, doć u nebo, velim,
Bez dobara tih ne može duša.
U toj vjeri živjet, umrijet želim.

Reci Sinu, da Njegova ja sam,
Neka s mene moje grijehe skine.
Učini mi kano Egipćanki,
Nek me zlo ko Teofila mine,
Koji dobi spasenje po Tebi
Prem je đavlu zapisao dušu.
Očuvaj me, da klonula ne bih;
Hrani mene Sakramentom bijelim,
Što se sveto gotovi kod Mise.
U toj vjeri živjet, umrijet želim.

Ženica sam uboga i stara,
Ne znam čitat, neuka sam tako.
U kloštarskoj našoj crkvi gledam
Slikan raj, gdje gusle sluša svako,
I pakao, gdje zlu čeljad vare.
Pakla strah me, radujem se raju:
U raj doći, daj mi, Božja Mati,
Kojoj s vjerom, srcem pravim, cijelim
Grješni svijet se ima utjecati.
U toj vjeri živjet, umrijet želim.

        POSVETA

Nosila si Djevo i Kraljice,
Isukrsta Kralja vječitoga.
Svemogući dođe s neba svoga,
Sličan posta nama ojađelim,
Za nas dragu svoju mladost preda,
U njem Boga duša moja gleda.
U toj vjeri živjet, umrijet želim.

četvrtak, 11. svibnja 2017.

Gostujući autor - O preuzetnosti


Govore da je sv. Augustin rekao da je Bijela nedjelja sažetak razdoblja milosrđa, zbog evanđelja o ustanovljenju sakramenta pokore, a onda valjda taj sažetak vide još više sažet u potpunom oprostu koji bi se zadobivao ispovijeđu i pričešću na blagdan Božjeg milosrđa pouzdanjem u to milosrđe (da li umjesto nenavezanošću na ikoji grijeh?).

*

O Božjemu milosrđu i strpljenju

Bog oprašta svim pravo skrušenim grješnicima. Milosrđe Božje, doduše, neizmjerno je kao Bog sam, ali djeluje pod uvjetom da se grješnik pravo obrati. Tu prevažnu istinu nalazimo točno označenu u Svetom pismu. "Bezbožnik", govori Gospodin kod Izaije, "neka ostavi put svoj, a nepravednik naume svoje, neka se obrati ka Gospodu i on će mu se smilovati." (Iz 55,7) Isto govori kod Ezekiela: "Čini li bezbožnik pokoru za sve svoje grijehe i pazi na sve moje zapovijedi te zakon i pravdu vrši, neka živi, da, neka ne umre." (Ez 18,21–22) Dakle samo ako se grješnik obrati i čini što je pravo, Bog mu je milosrdan i oprašta mu njegove grijehe. Ako pak u grijehu ustraje, ostaje mu izvor Božjega milosrđa zatvoren, te on upada u vječnu propast. "Ne budete li pokoru činili," kaže Krist Gospodin, "svi ćete zajedno propasti." (Luk 13,3) Milosrđe Božje ne sastoji se u tome da Bog svim grješnicima oprašta, nego u tome da on oprašta skrušenim grješnicima. Pročitamo li cijelu sv. povijest, nećemo naći nijednoga grješnika koji bi bez prave pokore postigao oproštenje grijeha. Kao što je istina da je Bog milosrdan, neizmjerno milosrdan, tako je također istina da on nije neskrušenim, nego samo skrušenim grješnicima milosrdan i oprašta im. Ne smijemo dakle imati pogrešan pojam o milosrđu Božjem. Ne recite: "Bog je neizmjerno milosrdan, on ne odbija nijednoga grješnika; ako i griješimo dugo i mnogo, Bog će nam već oprostiti." To je preuzetno govoriti i tko je tih načela, u pogibelji je da spas svoj zauvijek izgubi. Mnoge tisuće grješnika koji su preuzetni na milosrđe Božje griješili – gore u ponoru pakla. Ista će sudbina snaći svakoga tko drijemajući na jastuku milosrđa Božjega mirno dalje griješi, njegov konac bit će propast. Bog je neizmjerno milosrdan, ali i neizmjerno pravedan. Njegovo milosrđe pravo skrušenim grješnicima oprašta, a pravda njegova neskrušene grješnike osuđuje. Milosrđe Božje neka ne bude nikomu razlog da u grijehu mirno spava, i ujedno flaster na njegovu ranjavu savjest, nego moćna opomena za ozbiljnu, temeljitu pokoru. Neka se nijedan grješnik ne tješi da je Bog neizmjerno strpljiv, jer o toj vlastitosti vrijedi isto što i o milosrđu Božjem. "Sada se poslužimo dragocjenim vremenom, ne upotrebljavajmo život tek onda za vršenje dobrih djela kad ga gotovo nestane, jer Bog, koji je skrušenima obećao oproštenje, neskrušenima nije obećao sljedećeg jutra", kaže Grgur Veliki. Bog ima strpljenja s grješnicima, ali kako će dugo čekati, koliko je vremena dao grješniku da se obrati, to nije objavio. No ako Bog i dugo trpi grješnika i mnogo mu godina dade da se obrati, ipak zato grješnik nije slobodan od pogibelji, jer ga milost Božja može na koncu ostaviti i prepustiti propasti. Ne recite: "Bog je milosrdan, strpljiv, imat će strpljenja sa mnom i u ljubavi me primiti kad se jednom htjednem kao skrušeni sin vratiti u očinski dom." Tko tako govori, griješi protiv Duha Svetoga i mora se bojati da će jednom naći mjesto ne u nebu, nego u paklu. Samo sadašnje vrijeme u našoj je moći, i trebamo ga odmah upotrijebiti za svoje izmirenje s Bogom, da uteknemo prjetećoj opasnosti i spasimo se.

Po knjizi "Katehetičke propovijedi" Ivana Ev. Zollnera (Zagreb, 1905.)

ponedjeljak, 8. svibnja 2017.

Sancte Michael, defende nos in proelio ut non pereamus in tremendo iudicio


Michaelem veneremur
Et in Deo gloriemur
Pro sua victoria.

utorak, 2. svibnja 2017.

Daj djetetu keks u ruke

Ne mislim se baviti pravnom stranom konkretnog slučaja prve pričesti dječaka koji ima Downov sindrom, a koji je već nekoliko dana u medijima. Smatram da o tome dovoljno govori Zakonik kanonskog prava:

stari iz 1917. g.

novi iz 1983. g. 

Ipak moram izdvojiti nekoliko detalja u ovoj priči. Vjerujem da katoličkim čitateljima komentar i nije potreban.
Rečeno mi je da Adam i to dvoje djece neće biti na oltaru s drugom djecom. Kada sam upitala zašto, svećenik mi je odgovorio: "Pa što će gore kada svejedno ništa ne zna ništa i ne zna ni pričati." Nije pomoglo ni to što su druga djeca govorila da ima mjesta i za Adama i ostalo dvoje djece – kaže Slavica Kadić.
(Večernji list)

Župnik je praktički cijelu propovijed posvetio meni, govoreći da sam nikakva žena, da sam lažljivica, da mi se obrate svi kojima nešto treba, jer ću ja zvati medije, a na kraju je začinio rekavši da me neće pričestiti sve dok s medijima ne odem kod biskupa i javno kažem da sam sve slagala.
...
No, izdržali smo i to. Zbog Adama, koji je na kraju dobio hostiju, iako je i tu bilo problema, jer je nije htio od župnika primiti u usta nego u ruku, a ovaj je oklijevao, čak ga i prozvao da mu smeta i pravi gužvu. Na kraju su ostali župljani vikali: ‘Pa, dajte djetetu u ruke!’ i tek tada je to učinio, a crkvom se prolomio pljesak. Moj Adam i ja smo njegovu prvu hostiju podijelili po pola, jer si nisam mogla dopustiti da me otjera od oltara bez hostije - kazala nam je Adamova majka
...

Valja napomenuti da način župnika Asića da prvopričesnike za vrijeme Mise smjesti u prostor prezbiterija (svetišta) crkve oko oltara nije redoviti oblik i nije predviđen liturgijskim uputama. U pravilu prvopričesnici za pričest pristupaju iz crkvene lađe, tj. iz prostora za narod, bilo pojedinačno, bilo u pratnji roditelja - piše u priopćenju [Nadbiskupije].
(Jutarnji list)

I djeca koja žele primiti prvu pričest po starom obredu morat će u Hrvatskoj to učiniti odvojeno od svojih vršnjaka. Takve prilike smo već imali, a izvještaj s jedne baš od prošle subote možete pročitati ovdje.

Duhovna lirika utorkom 46


Xaver Dvořák
(preveo Milan Pavelić)

KRALJICI SVIBNJA

Kraljice, sa koje dvanaest zvijezda svijeti!
I svibanj je dar nam ruke kraljevske Ti.
Pružila si dlane, s njih se zrake liju;
Ko sunčana rijeka i val cvjetni kriju
Sve posvuda: stablo, grm, livadu, stijene;
Dižu žarom ledne okove vodene,
Glas valima srebren davaju, u kojem
Ko loretska zvona da se glase pojem.
Lijer si žezlom takla i zemlja Ti niže
Sto tisuć kaleža, za prinos ih diže;
U njima žrtvena krv su kapi rose,
Iz njih lako mili mirisi se nose
K modrom visu ko sa žrtve Abelove.

I moj oklop zrake prolomiše ove;
Srca bijeli cvijet ko kalež otvara se,
Od peluda zlatan gori on i sja se;
Krv u njemu šumi, kapljama se stvara
Naličeć na svetu žrtvu sa oltara.
Svaka kaplja želi rujnom ružom biti,
U vijencu o Tvoje podnožje se viti,
Prionut ko zvijezda za rub Tvog odijela,
Da s nje svima pogled pali ljubav vrela.
Ko da tkaju rese ljiljanovoj štoli
Spete su mi ruke, dok se duša moli,
A čist ronim biser oku iz dubljine,
Da plašt optočim Ti nebeske modrine,
Kojim Ti ćeš, Blaga, za sveg čuvat žića
Najslabije dijete, tako slabog bića,
Da podnijelo ne bi u pravde plamenu,
Kao sunce čistu Sina Tvoga zjenu.

ponedjeljak, 1. svibnja 2017.

Nekoć bila

Danas objavljen članak na stranici katolik.hr (http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/marijaisvecimnu/gospa-majka-svih-naroda/) podsjetio me da već duže vremena imam "u ladici" dva kratka teksta o tim amsterdamskim ukazanjima.

subota, 29. travnja 2017.

Tradicionalna misa u crkvi sv. Martina u ponedjeljak 1.5.2017. u 16 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ovog ponedjeljka 1.5.2017. u terminu 16 sati služena tradicionalna sveta misa na blagdan sv. Josipa Radnika. Celebrant je p. Jakub Zentner iz Svećeničkog bratstva sv. Petra.

Dodano 1.5.2017. u 19:55: Dvije fotografije s današnje pjevane mise.


četvrtak, 27. travnja 2017.

Osveta za Hram Njegov



Iz knjige B. Castegnara "Katekizam za odrasle", Zagreb, 1960.


SVETA MJESTA

Vidjeli smo kako nam prva zapovijed Božja nalaže ne samo da štujemo Boga te mu iskazujemo onaj vrhovni kult koji mu pripada kao stvoritelju i gospodaru svih stvari, nego nam također nalaže da svoje počitanje i poštivanje protegnemo na sve one stvari koje su s njime u vezi. Te su stvari na neki način njemu posvećene. Jedne su potpuno materijalni predmeti, npr. svetačke moći, slike, sveto posuđe, crkveno odijelo itd., druge su osobe, kao svećenici i redovnici, a treće su konačno sveta mjesta, npr. crkve i groblja.

O mnogim od ovih stvari već smo govorili te smo dokazali kako je njihovo oskrvrnuće uvijek grijeh, i to grijeh svetogrđa. Taj je grijeh to teži što je od veće važnosti predmet koji se obeščašćuje te što je veća zloporaba koja se na njemu vrši.

Ali možda ipak o jednom obeščašćenju nismo dosta govorili, a koje je u ovim vremenima vjerskog nehaja postalo nažalost tako općenito i poprima sve veće razmjere te ga ljudi čine bez ikakva straha i obzira. To je obeščašćenje svetih mjesta.

Stoga prije negoli zaključim tumačenje ove zapovijedi smatram potrebnim da se posebno zadržim na ovom predmetu, koji mi je na srcu, jer je i među nama potrebno o njemu govoriti, te da vam pokažem ozbiljnu dužnost poštovanja svetih mjesta, a napose crkve, koja je kuća Božja.

Promotrit ćemo dakle:
1. razloge zbog kojih moramo poštivati sveta mjesta
2. kako ih moramo poštivati
3. grijeh koji činimo njihovim oskvrnućem

utorak, 25. travnja 2017.

Sveti Marko, moli za nas


Bože, iže blaženago Marka Evanǵelista svojego blagodětju evanǵelskago propovědanja vazvisil jesi: podaj, molim te; nam vsegda i jego učenjem prospěvati, i molitvoju zašćititi se. Gospodem našim Isu-Hrstom Sinom tvoim: Iže s toboju živet i cěsarstvujet v jedinstvě Duha Svetago Bog: va vse věki věkov.

Bože, koji si blaženoga Marka, svoga evanđelistu, uzvisio milošću evanđeoskog propovijedanja; podaj, molimo, da nam njegovo znanje koristi i njegova nas molitva brani. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova.

nedjelja, 23. travnja 2017.

Tradicionalna misa u crkvi sv. Martina u utorak i srijedu u 18,30 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ovog utorka i srijede (25. i 26. travnja 2017.) u terminu 18,30 sati služene (tihe) tradicionalne svete mise. Celebrant je p. Jakub Zentner iz Svećeničkog bratstva sv. Petra.

Vaš milodar (lemozina) bit će, uz redoviti dio koji ostaje za crkvu, upotrebljen za pokrivanje troškova smještaja svećenika. Neka vas, kao i do sada, Gospodin Bog nagradi za velikodušnost.

utorak, 18. travnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 45


Paul Verlaine
(preveo Milan Pavelić)

DO NOGU KRISTOVIH

Bože moj, Ti ljubavlju me rani,
I ta rana evo jošte dršće,
Bože moj, Ti ljubavlju me rani.

Bože moj, o strah Tvoj ožeže me,
I sad jošte ožeglina grmi,
Bože moj, o strah Tvoj ožeže me.

Bože moj, ja progledah taštinu,
I slava Ti useli se u me,
Bože moj, ja progledah taštinu.

U svom Vinu utopi mi dušu,
Daj mi živjet o svog stola kruhu,
U svom Vinu utopi mi dušu.

Evo moje neprolite krvi,
Evo tijela, nedostojna patnje,
Evo moje neprolite krvi.

Evo čela, što tek stid ga bije,
Za podnožje nogama Ti divnim,
Evo čela, što tek stid ga bije.

Evo ruku, što radile nisu,
Za žeravku i za tamjan rijetki,
Evo ruku, što radile nisu.

Evo srca, što ututanj tuklo,
Nek se trza na golgotskom trnju,
Evo srca, što ututanj tuklo.

Evo nogu, ludih lutalica,
Neka lete, kada milost zovne,
Evo nogu, ludih lutalica.

Evo glasa, ružna lažna huka,
U Pokori da me grješna kori,
Evo glasa, ružna, lažna huka.

Evo oči, dviju svijeća bludnje,
Da ih trnu suze molitava,
Evo oči, dviju svijeća bludnje.

Jao, Bože žrtve i proštenja,
Kolik bunar nehara je moga,
Jao, Bože žrtve i proštenja!

Bože strašni i presveti Bože,
Jao, crna bezdna mojih skvrna,
Bože strašni i presveti Bože!

Bože mira, radosti i sreće,
Svaki strah mi i neznanje svako,
Bože mira, radosti i sreće,

Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš,
I da ja sam bogac, kakva ne bi,
Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš.

Al što imam, Bože, dajem Tebi.


nedjelja, 16. travnja 2017.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

S današnje mise u sv. Martinu

petak, 14. travnja 2017.

Neka ste nam došli

Ove smo godine i mi u župi na Veliki četvrtak imali apostolku. Za sada samo jednu, ali ako ćemo se ravnati idejom koja je misao vodilja takve novosti, trebalo bi ih iduće godine biti barem šest. Jer, ako ovako ostane, mogao bi netko učiniti krivu poveznicu s jednim apostolom koji se posebno istaknuo svojim djelovanjem prije i oko Posljednje večere. A ovdje zaista ne bi bilo korektno povezivati s tim apostolom laikinje, već isključivo njegove duhovne nasljednike u kleru.


Čestitam p. Anti Gavriću, doktoru teologije i donedavnom provincijalu Hrvatske dominikanske provincije koji nam je donio još jedan običaj sa zapada gdje je studirao i bio profesor. Znamo da nam je cilj i u Hrvatskoj što skorije imati male zajednice pravih vjernika po uzoru na Francusku, Njemačku, Nizozemsku itd. Ovo je tek jedan sitan, rekli bismo damski koračić, ali u pravom smjeru. Ljupka i čedna gesta koja može samo ojačati one bitne poruke Velikog četvrtka: svi su ljudi sestre i braća, čistima je sve čisto te najvažnije: svoje shvaćanje kršćanske poruke možemo na poseban način naglasiti izborom spola, roda, rase, religije itd. onoga kojemu u javnosti odlučimo ceremonijalno jednom godišnje "oprati" nogu.

Svakako bi trebalo poslušati poziv koji nam je p. Anto uputio u propovijedi i moliti za svećenike. Možda posebno da ne budu od svijeta kao što ni Gospodin nije od svijeta.

srijeda, 12. travnja 2017.

Kardinal Newman o duševnim patnjama Isusovim


Duševne patnje našega Gospodina tijekom Njegove muke

Svaki ulomak povijesti našega Gospodina posjeduje nedokučivu dubinu i pruža nepresušnu građu za razmatranje. Sve s Njim u vezi beskrajno je, a ono što najprije razabiremo samo je površina nečega što počinje i završava u vječnosti. Bilo bi preuzetno od bilo koga, izuzevši svece i učene teologe, da pokuša tumačiti Njegova djela i riječi, osim u meditaciji, ali meditacija i duhovna molitva u toj su mjeri dužnosti svih koji žele njegovati istinsku vjeru i ljubav prema Kristu da nam, sestre i braćo, može biti dopušteno da, pod vodstvom svetih ljudi koji su otišli prije nas, razmišljamo i izlažemo ono čemu bi inače bilo prikladnije naprosto iskazati štovanje nego da to pomno ispitujemo. No određeno vrijeme godine, a posebno ovo, traži od nas da pobliže i što potpunije razmotrimo čak i one još svetije dijelove evanđeoske povijesti. Više volim da me smatraju slabim ili pretjerano revnim u opisu teme nego da iznevjerim ovo razdoblje i da šutim. Nastavljam, jer to od mene traži crkveni liturgijski kalendar, pa premda bi se svaki propovjednik ustručavao o tome govoriti, usmjerit ću vaše misli prema temi posebno pogodnoj za ove dane, iako mnogi od nas o njoj možda premalo razmišljaju. Riječ je o patnjama što ih je naš Gospodin pretrpio u svojoj nedužnoj i bezgrješnoj duši.

Tradicionalna misa u sv. Martinu na Uskrs 16.4.2017. u 11,30 sati

U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ove nedjelje 16. travnja u terminu 11,30 sati služena (tiha) tradicionalna sveta misa na Uskrs.

utorak, 11. travnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 44



Annette von Droste-Hülshoff
(preveo Milan Pavelić)

NA CVJETNICU

»Već rosa gine nijemo;
Što s palmama je tim?
U susret Mu hajdemo
Sa granjem zelenim.
On želi u naš dom,
U našu sobu doći;
Već smjerni narod kroči
Sa pjesmom pohvalnom.«

— Ne mogu s vama veće,
Oteščao mi dah;
Za stijegom stijeg se kreće,
Već nikad stić ih ja.
Oj sjaja prejasnog!
Moj Spase, dane mio,
Ti, Ti si! Ideš ti’o
U trulež groba mog!

Što spremit bih Ti smjela,
Gdje drag mi gostuješ?
Navesti bih Te htjela,
Da dugo ostaneš.
Da, cvijeće premilo
Na Tebe ću da mećem,
Da povežem Te cvijećem,
Zabranit ne ćeš to.

Ja lijer ću plemeniti
Sa desne Majčine
O Tvoju nogu viti
Uz molbe ponizne.
Da sputim silom svom
U prstenje Te cvjetno,
Tad glavu ću Ti spretno
Okružit krunicom.

Brat grane palmine ću,
Po podu sterat njih,
Dat patnje Tebi sve ću,
Što lakše, teže ih
Podnesoh ljeta tog.
Gle tu Ti njih do nogu,
I moriti me mogu
Do određenja Tvog.

O nedokučljiv li si
U brizi ljubeznoj,
Kad ni pomišljo nisi
Na grijeh toliki moj!
Ne, ja Te ne puštam,
Al da i odeš smjesta,
Veselja mi ne nesta:
Doć iznova ćeš, znam.

ponedjeljak, 10. travnja 2017.

Muka po Ivanu

Zna li tko za ijednu crkvu u gradu Zagrebu u kojoj će se Muka Gospodina Našega Isusa Krista na Veliki petak pjevati na latinskom?

Unaprijed hvala na informacijama.

nedjelja, 9. travnja 2017.

Cvjetnica u Ninu

Vjerujem da svaki katolik voli lijepu procesiju, a što može biti ljepše od pobožne procesije na Cvjetnicu po sunčanom proljetnom vremenu. Zahvaljujem čitateljici ovoga bloga koja je podijelila sa mnom fotografije današnje procesije u Ninu. Pohvalno je čuti kako je pateru to bila već treća Misa s pjevanom Mukom toga dana, a da je ipak bez preskakanja i žurbe sve skladno obavio.

srijeda, 5. travnja 2017.

Nekoliko lijepih slika

Evo nekoliko lijepih fotografija koje dobro prikazuju tradicionalnu misu prošle nedjelje. Zahvaljujem autoru fotografija, augustinskom kanoniku Elviru Tabakoviću.





utorak, 4. travnja 2017.

Pretplatite se na hrvatsku verziju Paix Liturgique


Još prije pet godina kada je prvi put objavljena hrvatska verzija stranice Paix Liturgique, pozvao sam čitatelje ovog bloga da se pretplate na taj newsletter sa zanimljivim i manje poznatim informacijama o proširenosti tradicionalne mise po čitavome svijetu. Tako se primjerice u rujnu prošle godine moglo čitati o hrvatskom svećeniku o. Milanu Mikuliću koji je u najtežim godinama za staru misu (sedamdesetima i osamdesetima) očuvao tradicionalnu misu u jednoj župi na zapadnoj obali SAD-a. Usto se redovito objavljuju i istraživanja provedena na širokom uzorku vjernika u pojedinoj zemlji o potražnji i želji za celebracijom stare liturgije.

Ako se pretplatite, newsletter ćete dobivati jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, a to zaista nije preveliko opterećenje. Bilo bi šteta da se hrvatska verzija ugasi zbog nezainteresiranosti, pa preporučite ovu stranicu i mogućnost pretplate i drugim poznanicima bez obzira da li su tradicionalni katolici ili ne.

Duhovna lirika utorkom 43


Nepoznat autor
(preveo Milan Pavelić)


KRISTU RASPETOMU (II.)

Vȃs ištem željan, ruke plemenite,
Na križu svetom što ste ogoljene,
Da primite me, vi ste raširene,
I pribijene, da me ne kaznite;

Vȃs, oči divne, mrakom obavite,
Što krvlju ste i suzam pokrivene,
Što budne ste, da odriješite mene,
I zaklopljene, da me ne zbunite;

Vȃs, noge, što mi pobjeć ne možete,
I glavu, što se nagnu, da me zove,
I krv, što mije od zloće me ove;

Vȃs, grudi, da me k sebi privijete,
I čavle drage, da se združim s njima,
Slatkoće punim trajnim vezovima.

nedjelja, 2. travnja 2017.

Sutra, u ponedjeljak 3.4.2017. tradicionalna misa u sv. Martinu u 19 sati

S današnje mise u crkvi Krista Kralja

U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će u ponedjeljak 3. travnja 2017. u 19 sati služena (tiha) tradicionalna sveta misa.

petak, 31. ožujka 2017.

Posveta Nizozemske i San Franciska Bezgrješnom Srcu Marijinu

100 godina Fatime: biskupi Nizozemske i San Franciska
posvećuju svoje biskupije Bezgrješnom Srcu Marijinu

(Amsterdam/San Francisco) Biskupije Nizozemske i nadbiskupija San Francisco u SAD-u prigodom stogodišnjice Gospinih ukazanja u Fatimi posvetit će se Bezgrješnom Srcu Marijinu.

srijeda, 29. ožujka 2017.

Tradicionalna misa u crkvi Krista Kralja na Mirogoju 2. travnja u 11:30

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa na koju se možete pretplatiti da biste dobivali ovakve obavijesti na mail:
U crkvi Krista Kralja na zagrebačkom groblju Mirogoj ove nedjelje 2. travnja 2017. u 11,30 sati p. Jérôme Bücker iz Svećeničkog bratstva svetog Petra služit će tihu tradicionalnu svetu misu na nedjelju Glušnicu.

Obratite pažnju na nestandardno mjesto.

utorak, 28. ožujka 2017.

Duhovna lirika utorkom 42


Nepoznat autor
(preveo Milan Pavelić)


KRISTU RASPETOMU (I.)

Ne, Bože moj, kad ljubim Te ovako,
Ne činim ja to radi raja Tvoga,
Nit ostavljam se grijeha prokletoga,
Što užasni bi plašio me pako.

Ti, Ti si mene, o moj Bože, tȁkô,
I tužni pogled na Te ranjenoga,
Što visiš raspet s križa pregorkoga
I ideš u smrt zlo podnoseć svako.

Tek ljubav Tvoja moju ljubav prȅnu:
Ja i bez neba predo bih Ti sebe
I sve bez pakla bojao se Tebe.

Ni jedan dar me k Tebi nȅ pokrenu:
Kad bila bi mi i bez nade nada,
Ja ipak bih Te ljubio ko sada.

ponedjeljak, 27. ožujka 2017.

Kad se budemo gledali oči u oči

Papa Franjo pred Presvetim:
„Ne kleči, ne skida pileol i nije u molitvenom stavu“

Papa Franjo sjedio je u kripti Milanske katedrale pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom: 
„Nije klečao, nije čak ni skinuo pileol (kapicu) i nije bio u molitvenom stavu“

(Milano) U okviru svojeg posjeta Milanu u subotu 25. ožujka i susreta sa svećenstvom Nadbiskupije u Milanskoj katedrali papa je Franjo jedno vrijeme proboravio pred Presvetim. „Nije kleknuo, nego je sjeo na lijep naslonjač, okružen drugim crkvenim velikodostojnicima koji stoje...“ Ovim riječima novinar Antonio Socci kritizirao je scenu koja je s različitih strana izazvala kritiku.

Tradicionalna stranica Messa in latino dodala je još nekoliko primjedbi. Njezin urednik kritizirao je držanje pape Franje pred Presvetim kako ova stranica to ovako žestoko nikada nije činila u četiri godine ovoga pontifikata.

  • „Papa ne posjećuje Presveto na glavnom oltaru (što bi bila dobra i prava prigoda javno posvjedočiti dostojanstveno klanjanje Bogu, vrhunac liturgije i bogoštovlja), nego u kripti, gotovo kao da je posrijedi privatna stvar koja se čini potajno i na brzinu.“
  • Nije čak bilo pripremljeno ni klecalo. To znači: katedralni ceremonijar dobio je uputu da ga uopće ne postavi. Papa ne će uporabiti klecalo i takvo nešto očito ne želi ni imati blizu.
  • Franjo pred Presvetim nije čak ni skinuo bijeli pileol. K tome, on se nekoć nazivao Soli Deo jer ga se skida samo pred Bogom u Oltarskome Sakramentu.
  • Izraz i držanje tijela, ruke koje nisu sklopljene, pokazale su da Papa nije stupio pred Gospodina u stavu molitve i klanjanja, čovjek bi pomislio da ga je programom predviđena međupostaja u kripti živcirala. Pogled se čini apatičnim kao da uopće ne vidi Boga u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Franjo pred Presvetim: „Apatičan pogled, bez molitvenoga stava“

Čini se da papa Franjo nema nakanu pokazati čine klanjanja Bogu koji pripadaju samo Bogu. On ne želi kleknuti, to je poznato (zbog bolesti, kaže se, ali ne službeno). Ali sjediti umjesto stajati, ne skinuti pileol i ne sklopiti ruke? Ne, po mojem mišljenju on ne vjeruje u stvarnu prisutnost! Na Veliki četvrtak to ćemo pak vidjeti.

Sve uzalud: govore mi da moram voljeti i poštovati ovoga Papu. Meni ipak ne uspijeva voljeti ga. I poštivati ga pada mi teško.

Bit će da je pravno papa, ali on to nije u svojem vršenju službe posvećivanja i poučavanja. Možda je papa samo u upravljanju (u tome da je Franjevce Bezgrješne stavio pod komesarsku upravu i smjenjivao pravovjerne biskupe, štitio homoseksualne svećenike i poticao radničke svećenike).

Kršćanski je Caritas zaslužan ako se događa iz ljubavi prema Kristu. Bez Krista to je samo ateistička socijalna pomoć.“

Izvor: http://www.katholisches.info/2017/03/papst-franziskus-vor-dem-allerheiligsten-er-kniet-nicht-sondern-sitzt-nimmt-den-pileolus-nicht-ab-und-keine-gebetshaltung-ein/

nedjelja, 26. ožujka 2017.

Novi pokušaj

Vatikan – lefebvrovci korak od potpisivanja sporazuma.

Fotografija mogućeg novog sjedišta u Rimu

Marco Tosatti 

Kažu mi dobro obaviješteni izvori da su Svećeničko bratstvo sv. Pija X. i Vatikan samo korak od potpisivanja sporazuma. I zbilja, prema nekima nedostaju samo potpisi; samo se čeka da biskup Bernard Fellay, Generalni poglavar Bratstva, unutar Bratstva pojasni posljednje točke kako bi učinio veliki korak: službeni potpuni povratak lefebvrovaca kao osobne prelature u krilo Rimske Crkve. Na taj način Franji bi uspjelo dovršiti ovaj pothvat koji je otpočeo za pontifikata Benedikta XVI. i koji se je nasukao zbog teoloških pitanja; a koje bi se sada nadvladalo raspoloživošću Rimskoga prvosvećenika da ne traži da se svaka „točka na i“ pojasni i definira. S druge je strane i mons. Lefebvre pisao da ako bi se II. vatikanski sabor tumačio prema hermeneutici kontinuiteta, ne bi bilo nikakvog problema za potpuno jedinstvo s Rimom. I nema nikakvog problema da se unutar Crkve, kako je već Benedikt govorio, Koncil tumači na taj način. (...)

Mons. Fellay iznio je zanimljiva promišljanja tijekom svojega putovanja u Poljsku. I iz njih, uz sav oprez u svezi s ovim slučajem, stvara se dojam da klima može biti zrela za važnu najavu. S druge strane Rimski Prvosvećenik ima određenu simpatiju prema lefebvrovcima (manje za tradicionaliste u svojoj kući) koju je naslijedio, kako se čini, zbog dobrog dojma koji je stekao o Bratstvu kada je bio nadbiskup Buenos Airesa.

U propovijedi u Poljskoj mons. Fellay opovrgao je glasove o kupnji nekretnine koja je u vlasništvu Rimskoga vikarijata, crkve Santa Maria all'Esquilino, kao budućega sjedišta Bratstva. I rekao je istinu. No u biti, s obzirom na reguliranje odnosa sa Svetom Stolicom, Bratstvo bi bilo zainteresirano za kompleks zgrada koji pripada Sestrama Bezgrješne iz ulice Monza, za jednu bivšu školu-internat s crkvom koja ima izravan pristup s ceste. Ovaj bi kompleks zgrada mogao postati novim rimskim središtem FSSPX-a. Fotografije koje vidite jesu fotografije te zgrade.



Izvor: http://www.marcotosatti.com/2017/03/20/vaticano-lefebvre-a-un-passo-dalla-firma-dellaccordo-le-foto-della-possibile-nuova-sede-a-roma/

petak, 24. ožujka 2017.

Marija Ana Lindmayr o čistilištu


Tereziju Avilsku papa je Pavao VI. proglasio crkvenom naučiteljicom, zacijelo zato da bi se pokolebani vjernici dali nadahnuti spoznajama i naučavanjem velike španjolske mistikinje. Terezija Avilska imala je sjeverno od Alpa jednu duhovnu kćer: Mariju Anu Lindmayr, koja joj je umnogome bila srodna. Ne samo što je pripadala istom redu nego je poput svoje učiteljice bila i jako stroga prema samoj sebi. U tvrdoj školi askeze pod vodstvom mudrog duhovnika primila je dar ekstaza i viđenja te razvila živu duhovnu djelatnost. Kad smo otkrili njezin dnevnik, osvojile su nas njezine duševne pustolovine i draž njezine osobnosti te nam je smjesta bilo jasno da upravo ova duhovna hrana treba našem duhovno osiromašenom i duševno pothlađenom vremenu.

Zahvaljujući naročitom Božjem dopuštenju Marija Ana Lindmayr (1657. – 1726.) komunicirala je sa siromašnim dušama u čistilištu. Saznala je pojedinosti o uzroku, načinu i trajanju njihovih patnja, o strahoti grijeha i o golemom opsegu čišćenja te o njihovoj gorućoj čežnji za beskonačnim Bogom. Marija Ana Lindmayr neizrecivo je trpjela za njihovo oslobođenje, ali je i primila spoznaje i uvide o onostranom svijetu koji su pogodni da nam otvore oči i istrgnu nas iz naše ravnodušnosti. Nijedan teolog ne bi nam mogao nauk o posljednjim stvarima, a prije svega o procesu čišćenja i sazrijevanja u onostranosti, opisati tako zorno i živo kao što je to znala učiniti ova duhovna kći velike crkvene naučiteljice. Usporedbe radi donosimo u dodatku službeni crkveni nauk, a za praktičnu upotrebu donosimo izabrane molitve. Za hitne slučajeve u obitelji i susjedstvu – što je pri današnjoj nestašici svećenikâ posebno aktualno – priložili smo, po želji mnogih, i molitve za umiruće.

Postupak za proglašenje Ane Marije Lindmayr blaženom pokrenula je minhenska kurija već godinu nakon njezine smrti, 1727. To što on još nije dovršen, bolno pogađa svakoga komu je poznata veličina i važnost ove žene. Od glasovitog arheologa prof. dr. Strebera s Minhenskog sveučilišta potječe izreka: "U Münchenu pokopana leži jedna svetica." Ako još nije proglašena svetom, to nema veze s njezinom svetošću, nego sa sporošću crkvene birokracije i s današnjom ravnodušnošću prema svecima.


srijeda, 22. ožujka 2017.

Spremna


Za koga je namijenjena dovršena papinska grobnica u Vatikanskim špiljama?

Prije otprilike godinu dana, 16. ožujka 2016., pojavilo se mnoštvo udarnih naslova u tisku: spremna je za uporabu još jedna nova papinska grobnica u Vatikanskim špiljama za posmrtne ostatke ili pape emeritusa Benedikta XVI. ili pape Franje.

Prije godinu dana, poziv „Molite za mene“ bio je još tako svjež da su se mnogi brinuli da je nagoviještena smrt pape Franje.

Bogu hvala, to nije slučaj, a upravo danas čitamo u intervjuu s kurijalnim nadbiskupom Gänsweinom da je i papa emeritus Benedikt XVI., koji 16. travnja namjerava proslaviti svoj 90. rođendan u užem krugu, s obzirom na godine dosta dobro.

Nadamo se da za novom papinskom grobnicom ne će biti uskoro potrebe, ali u Vatikanu se uvijek na sve misli i pripravlja.

Međutim, to je i za sve nas dobro, ako smo kao katolici svjesni da bi sljedeći dan bez ikakvog predupozorenja mogao biti naš posljednji na zemlji...

Dovršena grobnica za Rimskog prvosvećenika koji će prvi preminuti.

Izvor, Fotografija nove grobnice.

nedjelja, 19. ožujka 2017.

Dobrostivi sveti Josipe


Dragi sveti Josipe, tebi sam se utekao, u tebe se pouzdao. Uvjeren sam da ćeš Bogu preporučiti moju želju. Po tvojoj ljubavi, koja te je u radosti i žalosti vezala s Isusom i Marijom, utječem se tebi za zagovor. O dragi, blagi, dobrostivi sveti Josipe, pohiti mi u pomoć u mojoj nevolji i dopusti mi da ti se izručim tijelom i dušom. Želim živjeti kao ti, posve predan u volju Božju, smjeran, ponizan kao vjeran sluga u skrovitosti. Tako se nadam da ću jednom s tobom postati dionikom i neke nebeske slave, da s Marijom zauvijek hvalim i slavim trojstvenoga Boga. Amen.

***

Gospodine Isuse Kriste, ti si naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće! Zato te molim, ne prepusti me strahu i zdvajanju, nego zbog boli i bezbrojnih zasluga svoje Majke Marije i svog vjernog poočima Josipa pomozi svom sluzi kojega si otkupio svojom dragocjenom krvlju. Amen.

četvrtak, 16. ožujka 2017.

Nerazumne i štetne teze

Što biste mislili o ovakvim naslovima u hrvatskim novinama:
Na Kaptolu tvrde: Zemlja je ipak ravna ploča!

Ugledni zagrebački svećenik: Lagali su nam o okrugloj Zemlji, lagali su nam o slijetanju na Mjesec, a lažu nam i o jasenovačkim žrtvama!

Svećenik, doktor crkvene povijesti i arhivist Zagrebačke nadbiskupije: Zemlja je ravna ploča i imam dokaze za to!

Visoko pozicionirani zagrebački klerik: Djecu ćemo podučavati da je Bog stvorio Zemlju kao ravnu ploču, a znanstvenici su lažljivci!

Naravno, rekli biste: žuti tisak, bome su smećari ovaj puta pretjerali!

Premda dijelim takvo mišljenje o većini hrvatskih novina, u ovom bi slučaju, nažalost, novinari imali itekakvo uporište u činjenicama.

Riječ je o svećeniku koji je magistrirao i doktorirao crkvenu povijest u Rimu i obavlja ugledne službe u arhivu Zagrebačke nadbiskupije, Društvu za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić, Hrvatskom književnom društvu svetog Jeronima itd.

Sudeći laički prema njegovim ostalim upisima, nema naznaka da je psihički obolio, pa se ne libim iznijeti neke od tekstova s njegove Facebook stranice koji su, dakako, javno dostupni:











Prije nekoliko mjeseci jedan je čitatelj ovog bloga htio raspravljati o tezama koje se iznose na jednom osebujnom hrvatskom blogu gdje se hereze miješaju s teorijama zavjere, a kao potka se provlači ideja da Zemlja nije kugla, nego je ravna ploča (ili pak udubljena kao unutrašnjost zdjele, nije mi se dalo čitati plahte i plahte teksta koje se ondje redovito pojavljuju).

Reći će netko, pa što ne odgovoriš znanstvenim argumentima, što ne opovrgneš njegove tvrdnje. Najprije, svatko tko razumije neke osnove matematike i fizike i zna barem malo engleskog, lako će za svaki od argumenata pobornika "ravne zemlje" naći uvjerljivije i potpunije protuobjašnjenje jednostavnom pretragom po internetu. Mnoge od njihovih teorija su smiješne u svojem nepoznavanju osnovnih podataka koje imamo o svijetu.

No, mnogo važniji razlog je što osoba koja zaista prihvaća te tvrdnje, ne samo kao prolazni hir, nego ih čak i širi te ulaže svoje vrijeme u gledanje beskrajnih video snimki na kojima neki amater objašnjava zašto je zemlja ravna, takva osoba mora sebe uvjeriti da joj sa svih strana lažu, lažu znanstvenici, lažu tehničari, astronaut i snimatelji, svi joj lažu. Iako nisam ljubitelj Chestertona, prenosim jedan njegov odlomak iz Pravovjerja u prijevodu koji sam našao na internetu. To je na neki način ilustracija zašto nemam volje raspravljati s ljudima koji promiču teoriju "ravne zemlje".
Svaki onaj tko je imao nesreću da razgovara sa ljudima na rubu ili pak u samome srcu duševne poremećenosti, zna da je njihova najzlokobnija odlika užasna jasnoća detalja, povezivanje jedne stvari s drugom na zemljovidu pomnije razrađenom nego labirint. Ako raspravljate s luđakom, iznimno je vjerojatno da ćete izvući kraći kraj, jer u mnogo slučajeva njegov um radi brže upravo zato jer ga ne usporavaju stvari koje idu zajedno s dobrom prosudbom. Njega ne ometa smisao za humor ili milosrđe ili proste iskustvene činjenice. On je tim više logičan što je izgubio određene zdravo razumske osjećaje. Zaista, opća fraza kojom se opisuje umobolnost u ovom slučaju zavarava. Luđak nije čovjek koji je izgubio razum. Luđak je čovjek koji je izgubio sve osim razuma.

Luđak uvijek objašnjava stvar u potpunosti a često i zadovoljavajuće, u čisto racionalnom smislu. Ili, da se točnije izrazimo, objašnjenje umobolnika, ako i nije uvjerljivo, u najmanju ruku je nepobitno. Ovo naročito vrijedi za dva ili tri najčešća oblika umobolnosti. Ako na primjer neki čovjek kaže da su se svi urotili protiv njega, jedini način da to pobijete jest taj što ćete reći kako svi ljudi poriču da su urotnici, a to je upravo ono što bi istinski urotnici učinili. Njegovo objašnjenje pokriva činjenično stanje jednako kao i vaše. Ili, ako neki čovjek kaže da je zakoniti kralj Engleske, onda nije dovoljno kazati mu kako ga postojeće vlasti nazivaju luđakom; jer da on jest kralj Engleske, to bi moglo biti najmudrije što postojeća vlast može učiniti. Ili, ako neki čovjek kaže da je Isus Krist, onda nije rješenje reći mu kako svijet poriče njegovo božanstvo, jer svijet je nijekao i Kristovo.

Unatoč tome on je u krivu. No, ako pokušamo odrediti njegovu zabludu točnim izrazom, otkrit ćemo da to nije baš tako lako kao što smo pretpostavljali. Možda to najpribližnije možemo izraziti ako kažemo da se njegov um kreće u savršenom, ali ograničenom krugu. Mali je krug jednako beskonačan kao i veliki, no mada je posve jednako beskrajan, nije jednako prostran. Na isti je način objašnjenje umobolnika sasvim potpuno baš kao i ono zdrava čovjeka, no nije toliko opširno. Puščano zrno okruglo je poput zemaljske kugle, ali ono nije Zemlja. Postoji nešto takvo kao što je ograničena univerzalnost. Postoji nešto takvo kao što je mala i sputana vječnost. Možete to vidjeti u mnogim modernim religijama. Dakle, govoreći sasvim površno i empirijski možemo kazati da je najjači i najsigurniji znak ludila kombinacija logičke potpunosti i duhovne skučenosti. Teorija umobolnika objašnjava mnoge stvari, ali ih ne objašnjava na opširan način.

Zašto mislim da su teze koje navedeni svećenik iznosi štetne?

Zato što Crkva nikada u povijesti nije naučavala da je Zemlja ravna ploča. To je tumačenje koje u novije vrijeme promiču prvenstveno američki protestantski fanatici. Dakle, svijet će ismijavati Crkvu ne zbog onoga čime bi se mi katolici ponosili (Kristova nauka i njegova križa), nego zbog izmišljotina koje šire zabludjeli članovi Crkve.

Nadalje, u ovom konkretnom slučaju sasvim se opravdano postavlja pitanje: kakav je to znanstvenik koji ne može razlučiti između amaterskih video snimki s youtubea i tekstova po blogovima te utemeljenih i potvrđenih znanstvenih teorija i opažanja. Ako može tako teško zabludjeti u egzaktnijoj stvari kao što je fizika planeta Zemlje (makar mu to i ne bila struka), zašto bi itko prihvaćao zaključke koje izvodi u mnogo manje sigurnim interpretacijama povijesnih događanja. A s obzirom da je on jedna od perjanica revizije komunističke slike hrvatske povijesti, lako je zamisliti kako će protivnici te revizije reagirati.

utorak, 14. ožujka 2017.

Biskup Williamson posvećuje novog biskupa

Williamson redi treću godinu uzastopce novoga biskupa


(London) Nakon isključenja biskupa Richarda Williamsona iz Svećeničkog bratstva sv. Pija X. 2012. godine on je već zaredio dvojicu svećenika za biskupe. Sada bi trebalo uslijediti novo biskupsko posvećenje.

„Otpor“ je naziv za radikalni ogranak nekadašnjih lefebvrovaca koji se formirao počevši od 2009. godine zbog razgovorā između Bratstva sv. Pija X. i Svete Stolice tijekom pontifikata Benedikta XVI., a čiji su članovi isključeni posebice 2012. godine ili su sami napustili Bratstvo. Bitno obilježje predstavlja kategoričko odbijanje bilo kakvog oblika sporazuma s Rimom.

Dana 19. ožujka 2015. godine Williamson je u brazilskom Kloster Nova Friburgo zaredio svećenika Christiana Jean-Michela Faurea za biskupa. Pater Faure predavao je u bogosloviji Bratstva sv. Pija X. u Argentini i djelovao je u Meksiku. Isključen je iz Bratstva 2014. godine.

Dana 19. ožujka 2016. Williamson je na istome mjestu posvetio za biskupa priora benediktinskog samostana Santa Cruz iz Nova Friburgo, patera Thomasa Aquinasa.

Za 19. ožujka 2017. godine Williamson je na svome blogu najavio treće biskupsko posvećenje. U državi Virginia u SAD-u zaredit će patera Gerarda Zendejasa za biskupa. Pater Zendejas pripada Bratstvu sv. Pija X. kao nekada i Williamson i Faure.


„Četvrti biskup“, Williamson piše kako bi time postigao stanje četvorice biskupa kako ga je Bratstvo sv. Pija X. imalo zahvaljujući valjanim, ali nedopuštenim biskupskim posvećenjima iz 1988. godine i nakon smrti nadbiskupa Marcela Lefebvrea. „Otpor“, kako ga nekadašnji biskup Bratstva sv. Pija X. i sam naziva, sastoji se time od „dvojice biskupa za Europu i jednoga za Južnu Ameriku“, zbog čega sada treba biti zaređen jedan biskup za Sjevernu Ameriku.

Ređenja biskupa Williamsona uslijedila su bez Papina dopuštenja i stoga slove kao nedopuštena. K tome, postoje sumnje u valjanost ređenja biskupa Faurea. Vatikan se nije očitovao o ređenjima. Prema crkvenome pravu biskup Williamson i biskupi koje je zaredio navukli su na sebe kaznu ekskomunikacije.

Svećeničko bratstvo sv.Pija X. energično je osudilo ređenja i odbilo je bilo kakvu usporedbu sa „stanjem nužde“ iz 1988. godine na koje se nadbiskup Lefebvre pozivao kako bi bez papinskog dopuštenja zaredio četvoricu biskupa. Među tadašnjim zaređenim biskupima bio je i biskup Williamson. On očito stvara svoju vlastitu hijerarhiju – neovisnu od Rima i neovisnu od Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Nedopuštena ali valjana ređenja za Katoličku Crkvu predstavljaju problem jer mogu utemeljiti linije sukcesije koje su podivljale kako je to bio slučaj s vijetnamskim biskupom Pierrom Martinom Ngô Đình Thụcom (1897.-1984.)


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/03/williamson-weiht-im-dritten-jahr-hintereinander-einen-neuen-bischof/