utorak, 28. ožujka 2017.

Duhovna lirika utorkom 42


Nepoznat autor
(preveo Milan Pavelić)


KRISTU RASPETOMU (I.)

Ne, Bože moj, kad ljubim Te ovako,
Ne činim ja to radi raja Tvoga,
Nit ostavljam se grijeha prokletoga,
Što užasni bi plašio me pako.

Ti, Ti si mene, o moj Bože, tȁkô,
I tužni pogled na Te ranjenoga,
Što visiš raspet s križa pregorkoga
I ideš u smrt zlo podnoseć svako.

Tek ljubav Tvoja moju ljubav prȅnu:
Ja i bez neba predo bih Ti sebe
I sve bez pakla bojao se Tebe.

Ni jedan dar me k Tebi nȅ pokrenu:
Kad bila bi mi i bez nade nada,
Ja ipak bih Te ljubio ko sada.


A CRISTO CRUCIFICADO

No me mueve, mi Dios, para quererte
el cielo que me tienes prometido
ni me mueve el infierno tan temido
para dejar por eso de ofenderte.

Tú me mueves, Señor; múeveme el verte
clavado en una cruz y escarnecido;
muéveme ver tu cuerpo tan herido,
muévenme tus afrentas, y tu muerte.

Muéveme, en fin, tu amor, y en tal manera,
que, aunque no hubiera cielo, yo te amara,
y, aunque no hubiera infierno, te temiera.

No me tienes que dar porque te quiera,
pues, aunque lo que espero no esperara,
lo mismo que te quiero te quisiera.

Nema komentara:

Objavi komentar

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.