srijeda, 17. svibnja 2017.

Ne može proći bez toga


"Sv. Bernard običavao je govoriti da ga nijedna propovijed kao propovijed o Preblaženoj Djevici ne napunja s toliko radosti, a ujedno i s toliko straha: bojao se s jedne strane da ne reče previše i pripiše joj svojstva koja pripadaju samo Bogu; s druge pak strane, ako reče malo, znao je da je kazao odveć ispod istine..."
Jedan misionar u Oceaniji (citirano prema knjizi "Zaštitnik Katoličke Crkve...", Sarajevo, 1931.)

"Naša Gospođa kaže da su ratovi i neredi u svijetu kazna za grijehe. Ona više ne može zadržavati ruku svoga Sina. Potrebno je činiti pokoru. Ako se ljudi pokaju, naš je Gospodin još uvijek pripravan oprostiti; ako ne, doći će kazna."
"Kad bi ljudi znali što je vječnost, sve bi učinili da promijene svoj život."
Sv. Jacinta (citirano prema knjizi Yvesa Ivonidesa "Fatima: da ili ne?")

*


Christopher A. Ferrara
15. svibnja 2017.

Franjo u Fatimi: dobro i loše

Završio je papinski posjet Fatimi. Papa Bergoglio proglasio je svetima Jacintu i Franju, na čemu moramo odati hvalu Bogu.

Još jednom, Fatima je u središtu života Crkve, jer Gospa hoće da tomu bude tako. Fatimska poruka neće nikada biti zaboravljena, jer sadržava zahtjev Božje Majke koji tek valja ispuniti. Zato već četvrti papa zaredom hodočasti na ovo mjesto ukazanja. Gotovo kao da pape nadnaravno privlači to mjesto usprkos svim naporima njihovih svjetovno mudrih suradnika da Fatimu ubace u pokoncilsku memorijsku rupu.

No, na žalost, papa Bergoglio, unatoč velikoj dobrobiti od ove kanonizacije, nije mogao otići iz Fatime a da ondje ne ostavi svoj otisak, naime svoj čudnovati žig liberalne isusovačke teologije koja tako često udara na same temelje onoga što katolici vjeruju.

Stoga je u napomenama pri blagoslovu svijeća noć uoči subotnje kanonizacije papa Bergoglio posegnuo za svojim već predobro poznatim retoričkim oružjem karikature i lažne alternative, uz primjesu Lutherove sola fide, a s konačnim učinkom da se božanskim milosrđem zamračuje božanski sud, prikazujući ga nevažnim. To je, u biti, trebalo ukloniti fatimski događaj kao spasonosnu opomenu Crkvi i svijetu.

Reče papa o Djevici Mariji:
"Hodočasnici s Marijom… Ali kojom Marijom? Učiteljicom duhovnog života, koja je prva slijedila Isusa na 'uskom putu' križa, dajući nam primjer, ili Gospom koja je nepristupačna i nemoguće ju je nasljedovati? Ženom 'blaženom jer je vjerovala' uvijek i svagdje u Gospodinove riječi (Lk 1,42.45), ili gipsanim kipom od kojega prosimo usluge po niskoj cijeni?"
"Djevica Marija iz Evanđelja, koju časti Crkva u molitvi, ili Marija u našoj vlastitoj izradi: ona koja zadržava ruku osvetljivog Boga; blaža od Isusa, nemilosrdnog suca; milosrdnija od Janjeta za nas zaklanog?"
Dakako, Marija nije samo "učiteljica duhovnog života", ni samo "prva koja je slijedila Isusa", ni samo ona koja nam "daje primjer". Ona je Bezgrešno Začeće, bezgrešna Djevica Bogomajka, Posrednica Svih Milosti i Suotkupiteljica, koja je odvijeka bila određena da odigra svoju središnju ulogu pri Otkupljenju, rođenjem Bogočovjeka koji je začet u njezinoj utrobi po Duhu Svetom, meso od njezina mesa, njezin pravi Sin. Niti je katolici vide "nepristupačnom", "koju je nemoguće nasljedovati" ili koja je puki "gipsani kip". To je bahato karikiranje jednostavnih vjernika čijim slugom Franjo sebe proglašava. Još jedna u gomili uvreda kojima je vjerne katolike zasuo proteklih četiriju godina.

A onda dolazi lažna alternativa, u spoju s karikaturom: ili "Marija iz Evanđelja" ili "Marija u našoj vlastitoj izradi: ona koja zadržava ruku osvetljivog Boga; blaža od Isusa, nemilosrdnog suca; milosrdnija od Janjeta za nas zaklanog...".

Ovo podmuklo iskrivljavanje tradicionalnoga katoličkog gledanja na Mariju podrazumijeva, prije svega, negaciju čitave fatimske poruke, koja sadržava baš prijetnju da će Bog strašno kazniti čovječanstvo i da će zauvijek propasti duše ne budu li ispunjeni Djevičini zahtjevi. Štoviše, u viđenju koje je sam Vatikan objavio 2000. opisuju se razorne zrake koje izbijaju od osvetničkog anđela te ih suzbija nitko drugi nego Blažena Djevica.

K tomu činjenica da katolici vjeruju da se Bog zbog Gospina zagovora udostojava ustegnuti svoju kaznu ne znači da je Krist "nemilosrdan sudac" ni da je Gospa "milosrdnija" od Krista, nego da se njegovo milosrđe proteže, preko nje, na duše koje joj se utječu. Tj. Bog se udostojava dopustiti svojoj Majci jedinstvenu zagovornu moć, kakvu ne posjeduje nijedno drugo ljudsko stvorenje.

Pa ipak, bilo koja vjerna duša može se zauzimati kod Boga da bi zaustavila ruku njegove pravedne kazne – kazne nad njom samom ili nad drugima. To također pripada srži fatimske poruke: da molitve i pokore katolikâ mogu spašavati duše od vječnog prokletstva, te da će bez tih molitava i pokora one zauvijek propasti. Kao što je Ivan Pavao II. u Fatimi upozorio u svojoj propovijedi na misi tijekom koje je Franju i Jacintu proglasio blaženima:
"Majčinski zabrinuta, Blažena je Djevica došla ovamo u Fatimu zatražiti od ljudi da 'prestanu vrijeđati Boga, našega Gospodina, koji je već toliko izvrijeđan'. Upravo je majčinska žalost nagoni da govori; na kocki je sudbina njezine djece. Iz toga razloga ona nalaže pastirčićima: 'Molite se, mnogo se molite i žrtvujte za grešnike. Brojne duše odlaze u pakao jer se za njih nitko ne moli i ne žrtvuje.'"
Papa Bergoglio, čini se, ne drži baš previše do izričite Gospine opomene u Fatimi da duše koje propadaju Bog podvrgava vječnoj kazni jer ljudi za njih ne mole. Znači li to da je Bog "nemilosrdan sudac", da smo mi milosrdniji od njega? Kakva demagoška besmislica, koja zaziva glasno negodovanje nad samom pomisli na ekonomiju spasenja koja uključuje ljudsku suradnju i čiji je veličanstven primjer Marija!

A onda, u papinim napomenama, još i primjesa luteranizma:
"Velika se nepravda nanosi Božjoj milosti kad god kažemo da su grijesi kažnjeni po Božjem sudu, a da prije toga ne kažemo – kao što Evanđelje jasno kaže – da su oprošteni po Božjem milosrđu! Milosrđe valja uvijek staviti prije suda i, u svakom slučaju, Bog će svoj sud uvijek donijeti u svjetlu svojeg milosrđa."
"Očito je da Božje milosrđe ne niječe pravdu, jer Isus je na sebe uzeo posljedice našega grijeha, zajedno s odgovarajućom kaznom. Nije zanijekao grijeh, nego ga je otkupio na križu. Stoga, u vjeri koja nas sjedinjuje s Kristovim križem, oslobođeni smo svojih grijeha; ostavljamo postrani sav strah i trepet, jer ne priliče onima koji su ljubljeni." (1 Iv 4,18)
To je u najboljem slučaju varljivo. U trenutku pojedinačnog suda više ne postoji nikakva prilika za milosrđe. Putujuće stanje završilo je i duša koja neraskajana umre u smrtnom grijehu ne može više zadobiti milosrđe. Kako piše sveta Katarina Sijenska u svom "Dijalogu božanske providnosti" (58. poglavlje): "Dok smo živi, doba je milosrđa; ali kad umremo, nastupa doba pravde." I opet, izbavljenje od konačne neraskajanosti i od paklenog ognja pripada samoj biti fatimske poruke.

Osim toga nazor da Otkupljenje znači ne samo da je Krist okajao naše grijehe, pruživši mogućnost pomirbe raskajanih duša s Bogom, nego i da je kaznu prouzročenu našim grijesima pretrpio tako te više ne postoji nikakva kazna za grijeh – ni na ovom ni na onom svijetu – sve dok imamo vjeru, čisti je Luther. Kao što kaže "Katolička enciklopedija" (Catholic Encyclopedia), zabluda je "odnositi se prema Muci Isusa Krista kao da je doslovce posrijedi zastupnička kazna. To je u najboljem slučaju iskrivljavanje istine da je njegova okajna Žrtva nadomjestila našu kaznu i da je on na sebe uzeo trpljenje i smrt prouzročene našim grijesima."

Moramo biti zahvalni na gesti pape Bergoglia, kojom je Franju i Jacintu u Fatimi proglasio svetima. Ne možemo međutim biti zahvalni na riječima koje je ondje izrekao, a koje su u suprotnosti s fatimskim događajem i vjerskim istinama o kojima nas taj događaj poučava. No s druge strane, u ovom trenutku Bergogliova pontifikata, trebali bismo već biti navikli na provale čudnovatih ideja pape Bergoglia u ono što je Crkva oduvijek vjerovala.

http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective1008.asp

Broj komentara: 10:

  1. She is called a plane-tree: As a plane-tree was I exalted: "Quasi platanus exaltata sum." Sinners may understand by this, that as the plane-tree gives a shelter to travellers, where they may take refuge from the heat of the sun, thus Mary, when she sees the anger of divine justice kindled against them, invites them to resort to the shelter of her protection. St. Bonaventure remarks that Isaias, in his day, lamented, and said: "Behold, thou art angry and we have sinned there is none that riseth up and taketh hold of thee;" because Mary was not yet born into the world. But now, if God is offended with any sinner, and Mary undertakes to protect him, she restrains the Son from punishing him, and saves him. Also, continues St. Bonaventure, no one can be found more fit than Mary to place her hand upon the sword of divine justice, that it may not descend upon the head of the sinner. Richard of St. Laurence expresses the same thought, when he says : God lamented, before the birth of Mary, that there was no one to restrain him from punishing the sinner ; but Mary being born, she appeases him.

    (Saint Alphonsus de Liguori, The Glories of Mary)

    OdgovoriIzbriši
  2. Ona je Bezgrešno Začeće, bezgrešna Djevica Bogomajka, Posrednica Svih Milosti i Suotkupiteljica,...

    Blažena Djevica Marija NIJE "Suotkupiteljica". Isus nas je otkupio. Kad bi Bl. Dj. Marija bila suotkupiteljica onda bi to umanjilo Isusovu žrtvu na Križu.

    OdgovoriIzbriši
  3. @Gregeci Gregec - Krist je Otkupitelj a ne suotkupitelj. Djevica Marija je Suotkupiteljica što nije jednako otkupiteljica.
    Ona koja je cijeli život bila najtješnje sjedinjena sa svojim Sinom bila je to i pod Križem. Ona koja je u porodu ostala Djevica što je sasvim ne moguće ako gledamo samo ljudskim očima jasno da je sudjelujući u žrtvi svoga Sina s njim najprisnije surađivala. Mač boli probada joj srce.
    "Sve što je Isus Krist po naravi to je Djevica Marija po milosti" - reći će mnogi svetci i crkveni naučitelji. Stoga ne zaboravimo kako je Bog Blaženu vazda Djevicu Mariju odbario puninom milosti kako nikoga drugoga nije. Puna je milosti i prije nego je začela. Anđeo joj govori Zdravo puna milosti, a ne Zdravo ti koja ćeš biti puna milosti.
    I ako sv. Pavao može reći kako na svom tijelu nadopunjava Muku Kristovu koliko tek više to može Presveta Bogorodica.

    b.DM

    OdgovoriIzbriši
  4. Isusovoj Otkupiteljskoj Žrtvi ništa ne nedostaje i nema je potrebe nadopunjati jer bi sama kao bila manjkava.Samo Njegovom Žrtvom dana je potpuna cijena za naše grijehe i ničijom drugom . Čista Žrtva , Prinos Svet. Nije dvojbeno da je Marija time što je odabrana Žena među svim ženama i samim svojim pristankom roditi Sina Božjega sudjelovala u Isusovom otkupljenju . No naglasak je na Isusovom.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  5. (Cf. Stemman, “Il mistero di Maria ‘Corredentrice,'” p. 269.)

    “Vere coram Deo et Deiparae Virgini, interposita sacramenti fide, me obstrinxi in obsequium Corredemptricis humani generis, disponendi omnes ratione vitae meae iuxta oboedientiam meorum superiorum in redemptionem Orientalium Dissidentium a schismate et errore.” Sv. Leopold Mandic, Scritti, vol. 2, p. 97.

    “In truth, before God and the Blessed Virgin, confirming all by oath, I myself am obliged, in submission to the Co-redemptrix of the human race, to exert all my life’s strength, in accord with the obedience I owe my superiors, for the redemption of all dissident Oriental peoples from schism and error.”


    St. Leopold refers to the Mother as “Co-redemptrix of the human race” no less than thirteen times, and also rekindles the medieval and modern title of “our Redemptrix.” So stouthearted a defender of the Co-redemptrix was Leopold, that above one of his images he once wrote the following personal testimony: “I, friar Leopold Mandic Zarevic, firmly believe that the most Blessed Virgin, insofar as she was Co-redemptrix of the human race, is the moral fountain of all grace, since we have received all from her fullness.”

    OdgovoriIzbriši
  6. Intriganto je da se papa Franjo u Fatimi nazvao “bispo vestido de branco”. Da li je ipak on netko za koga fatimski pastiri imaju dojam da je Sv. Otac, tzv. “Biskup u bijelom”, a ne papa Benedikt XVI.?

    -U ozujku 2015. papa Franjo je rekao kako ocekuje da ce zivjeti jos 2-3 godine.

    -  Annuario Pontificio ga naziva biskupom Rima, a titulu pape izostavlja sto je i sam papa Franjo mnogo puta napravio

    -13.10.1884 (tocno 33 godine prije cuda sunca) papa Leon XIII. kolabira nakon cega ima viziju gdje ce sotona dobiti 100 godina da proreseta Crkvu, nakon koje i sastavlja molitvu Sv. Mihelu Arkandjelu.

    -2017: 100 godina Fatime, 300 godina masonerije, 500 godina Reformacije

    -Sjetimo se, krv Svetog Januarija nije presla u tekuce stanje.


    Uz najvecu zelju, ja ne vidim kako ce papa i biskupi posvetiti Rusiju, osim ako to napravi novi papa i sasica vjernih biskupa uz njega.

    To bi znacilo da starog pape i vecine biskupa vise nema. Sto bi znacilo da se desilo nesto epskih proporcija.

    Isus je ovako rekao Luciji u jednom od kasnijih intimnih razgovora: " Oni ce se pokajati i obaviti ce je, ali ce tada biti kasno. Rusija ce uskoro prosiriti svoje zablude svijetom, izazivajuci ratove i progon Crkve. Sveti Otac mnogo ce trpjeti."

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Upravo tako.
      U kolovozu 1931. sestra je Lucija imala ukazanje u Rianju, u Španjolskoj. Gospodin joj je tada rekao:
      „Reci Mojim službenicima, budući da slijede primjer Francuskoga kralja u kašnjenju izvršenja Mojega zahtjeva, da će ga slijediti i u nesreći. Nikada neće biti prekasno uteći se Isusu i Mariji.“

      Fatimske obljetnice tek su počele, a ima ih još pet. Posljednja je 13.listopada ove godine.
      Jasno, mi ne možemo proricati budućnost jer Gospodin je taj koji vodi povijest i koji odlučuje kada će se što dogoditi, ali smijemo vjerovati da će se nešto veliko dogoditi do 13.listopada. No ponavljam: Gospodin preko svoje Majke može i drukčije učiniti, kada to i kako to najmanje očekujemo.

      Najnovije izjave kardinala Cordesa da Rusija nije posvećena Bezgrješnom Srcu, Dollingerove izjave, Gaetina knjiga...sve to kazuje da nije riječ o senzacijama i izmišljotinama, a ni o zavjerama tradicionalista. Zar je moguće notorne laži i čiste gluposti desetljećima podgrijavati?! Mislim da nije.
      Rusija nije posvećena Bezgrješnom Srcu. Jedan dio Treće tajne nije objavljen.

      Prije nekoliko dana bili smo samo korak od nuklearnog rata, i to upravo na stotu obljetnicu Fatime.
      NATO sve više prema diktatu masonerije provocira Rusiju...
      Nikakav scenarij nije isključen.
      No mi bismo se trebali moliti da nas Majka Božja Fatimska sačuva od nuklearnog rata i novih stradanja našega naroda jer njoj ništa nije nemoguće.

      Kikii

      Izbriši
  7. Sve u tekstu, i kritički pristup oko papinih izjava mi je u redu. Nauk oko Marije isto tako. Sve osim ovog dijela:

    "Osim toga nazor da Otkupljenje znači ne samo da je Krist okajao naše grijehe, pruživši mogućnost pomirbe raskajanih duša s Bogom, nego i da je kaznu prouzročenu našim grijesima pretrpio tako te više ne postoji nikakva kazna za grijeh – ni na ovom ni na onom svijetu – sve dok imamo vjeru, čisti je Luther."

    Ne samo vjeru, nego ufanje i ljubav, samoga Boga u sebi.... Nema tu onda više straha. A tvoj stav mi oko ovoga zvuči: "Može, Krist me otkupio kao i sve druge koji su mu povjerovali, a na sudnji dan još će svaki dobiti "udarce" kakve zaslužuje i koliko dugo zaslužuje." Može i tako biti (to bi bilo čistilište), ali to će biti onima koji nisu savršeni u ljubavi, kojima će se mjeriti mjerom kojom mjere i kojima će se suditi sudom koji sude. Ti sam sebi sudiš pred Bogom, ako njemu ne predaš sve, a to je naravno onda posljedica za onoga koji tako čini.

    OdgovoriIzbriši
  8. "U one dane: Ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti — da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Dj 5,34-39 Ako je savjest čista i ako ovo praćenje i upiranju prstom u Papu nije opsesivno i nema ništa s farizejštinom, čemu onda brisanje ovakvoga jednoga komentara? Nema li tu kakvo brvno u vlastitu oku, braćo iz sinagoge poštenjaka?...

    OdgovoriIzbriši
  9. Oslobodio nas Gospodin, Zagovorom Bezgrešne, krivih ideja i misli. Od toga sve kreće. Redovito cijedimo komarca, a gutamo devu vlastitoga infantilnoga, duhovnoga narcizma i "arijstva". Čuvajmo se oholosti, osobito duhovne, koja vodi u samoobmane i demonske iluzije. Krajnosti su od đavla. Čovjek je upravo onakav kakvim vidi drugoga čovjeka, uključujući i Papu. Brisanje komentara ne pomaže, ali... nisam šutio...

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.